Filantropija kao misija Fondacije Hastor

Naši stipendisti Zehra Gromilić i Ibrahim Mandžić, zajedno s učenicima stipendistima Fondacije Hastor uspješno su sproveli još jednu humanitarnu akciju na području općine Srebrenica. Fondacija Hastor pozdravlja svako nastojanje naših stipendista da svoju zajednicu učine boljim mjestom za život i podržava njihove napore pri dokazivanju da se filantropija itekako njeguje, a najbolji primjer za to su upravo mladi stipendisti Fondacije Hastor koji mogu da posluže kao primjer cjelokupnom društvu i koji u budućnosti, uz ove osobine, sigurno mogu biti pokretači velikih promjena. U nastavku vam donosimo Zehrin izvještaj s ove humanitarne akcije.

Kao i svakog mjeseca, trudim se da sa svojim učenicima na što bolji način održim volontiranje. Nije to samo volontiranje koje se sastoji od „prazne priče“, već volontiranje na kojem djelima pokažemo ono što nam je sama tema u tom mjesecu. Tema ovog mjeseca bila je vezana za rješavanje nekog problema u općini koju izaberemo. Pošto nam Ibrahim dolazi iz općine Srebrenica, odlučila sam zajedno sa svojim učenicima da pokušamo nešto uraditi u ovom gradu. Ideje koje su nam navirale su zaista bile fascinantne i bilo mi je jako drago da se u tako mladim glavicama kriju mnogobrojna rješenja za naše trenutno stanje. Međutim, nekako je svaka bila van našeg dometa, tj. morali smo se fokusirati na neku ideju koju smo u stanju pretvoriti u djelo. Predložila sam učenicima da prikupimo nešto hrane i namirnica iz kuće, izdvojimo odjeću koja nam ne treba, kupimo ponešto slatko i sve to lijepo spakujemo u jedan paket, te uz Ibrahimovu pomoć proslijedimo u Srebrenicu nekoj porodici. Na licima mojih učenika se vidjela neka posebna sreća i iskrenost pri sakupljanju svega navedenog. Bila sam jako sretna što su spremni dati ono što imaju kod sebe. Velika je stvar kad neko udijeli drugom, ali je još veća kad udijeli od onog malo što ima. U toku par dana smo skupili sve što smo mislili da je potrebno. U međuvremenu, zadužila sam Ibrahima da posjeti načelnika svoje općine, Ćamila Durakovića, te da mu potanko objasni sve o ovoj akciji. Načelnik se jako iznenadio, pozitivno je reagovao na ovakav čin grupe omladinaca koji su podstaknuti radom Fondacije Hastor.

Prenio je posebne pozdrave Fondaciji koja uči djecu ovim stvarima, a isto tako i koji smo došli na ovu ideju. Porodica Lemeš, kojoj je Ibrahim odnio paket uz načelnikovu pomoć, je bila jako sretna. Ibrahim mi prenosi da su bili oduševljeni, naročito kad su čuli da je taj paket poklon grupe učenika. Također, navode da su do sad primali razne vrste pomoći od različitih organizacija, ali ovako nešto slično nikad nisu doživjeli. Ibrahim, emotivno opisujući ovaj događaj, otkriva da mu je duša bila ispunjena kad su malena djeca pohitala prema spremljenim slatkišima u paketu. Bio je jako sretan što je dio svega ovog, te je zaista razumio pravi značaj naše Fondacije. Elvis Lemeš, domaćin koji živi u tom malom kršnom domu, sa svojih četvero djece, od kojih dvoje ide u školu, navodi da mu je zaista svaka pomoć zlata vrijedna, i da je presretan jer se borio za državu u kojoj ima ovakve omladine. Omladina koja će podignuti svoj narod na noge i koja nikad neće zaboraviti da poštuje one koji su zaslužni da gaze ovom zemljom bosanskom. Eto, ukratko opisana, ovo je još jedna od akcija koje sam odradila sa svojim učenicima. Sretna sam, i ta se sreća ne može opisati, jer pomaganjem drugima vi zaista pomažete sami sebi. Razlog što smo načelnika uključili u cijelu priču jeste zato što mislim da je jako bitno da se što više ljudi upozna s našom Fondacijom, da vidi čemu nas to uči i da još uvijek postoje ljudi koji žele da budu lideri u svojim zajednicama. Kroz Fondaciju usavršavam sebe i svoje učenike, i svakim danom, svakim volontiranjem ugradimo u sebe još poneku osobinu, kako bi rekao gospodin Lemeš, „zlata vrijednu“.

Mi ćemo i dalje da nastavimo s našim akcijama, jer toga nam zaista treba. Potreban nam je optimizam kojim ćemo obojiti ovaj svijet u ružičaste, svijetle i tople boje.

Z. Gromilić, Dž. Otuzbir