U subotu je u sjedištu Fondacije Hastor održan mjesečni sastanak studenata stipendista. Ovoga puta ugostili smo Denisa Agovića koji je s prisutnim studentima podijelio svoju životnu priču i svojim primjerom pokazao kako su naši snovi itekako ostvarivi, uz istinsku volju i rad.
Denisu je po rođenju dijagnosticirana spastična cerebralna paraliza te je do svoje pete godine bio praktično nepokretan. On je pozitivan primjer osobe koja se uspjela izboriti s ovom dijagnozom i danas je sposoban da se kreće samostalno. No, Denis se pored cerebralne paralize izborio i sa predrasudama u društvu i okolini koje su ga pratile tijekom njegovog odrastanja, na putu ka formiranju uspješne i samostalne ličnosti. Denis je danas 26-godišnji mladić, student master studija na Fakultetu za upravu Univerziteta u Sarajevu, ambasador Sportskih igara mladih BIH, i veliki ljubitelj košarke, a zahvaljujući ogromnoj ljubavi prema ovom sportu uspio je da prevaziđe teškoće i barijere koje uzrokuje cerebralna paraliza. Naime, Denis je košarku zavolio još kao dječak, zbog čega je njegov otac došao na ideju da napravi improviziranu konstrukciju za koš, kako bi se mogli međusobno takmičiti u šutiranju.
“Ako želiš da se takmičiš moraš ustati na noge, rekao mi je tada, jer je znao koliku želju imam da igram košarku. S obzirom na to da sam tada fizički bio izuzetno slab i nestabilan na nogama, sva snaga koju bih potrošio da se nekako podignem na noge i uputim šut ka košu nije bila dovoljna da se održim na nogama. Svaki put kad bih pao otac bi rekao da taj koš ne važi”, prisjeća se Denis.
Godine 2015. postao je prva osoba s invaliditetom koja je učestvovala i uspješno završila Avazov vertikalni maraton. Zahvaljući podršci porodice, izuzetnoj snazi duha, želji za uspjehom i za integriranjem u društvo koje ga neće kategorirati i odbaciti kao hendikepiranu osobu s ograničenjima, Denis je uspio da odbaci, i da se izdigne iznad svih predrasuda. Dodaje da je njegov osnovni cilj promocija osoba s invaliditetom i ističe kako je njegova dužnost da bude glas svih onih ljudi čiji je glas zanemaren i možda se nikada neće čuti. Zaključio je da se sve u životu dešava s razlogom i da nikako ne trebamo prihvatati standarde koje nam nameće društvo, jedino je ispravno postavljati sebi ciljeve i standarde ma koliko visoki oni bili.
Stipendistima Fondacije Hastor Denis je istakao kako je obrazovanje najbolji dar koji čovjek može dobiti, a znanje najjače oružje na čovjekovom putu ka uspjehu. Istakao je i važnost prenošenja znanja na mlađe generacije i podučavanje pravim i istinskim vrijednostima i idealima. Snaga duha, volja, revolt protiv predrasuda, ogromna želja za uspjehom samo su neke od odlika koje krase ovog 26-godišnjeg mladića, a upravo ove vrijednosti njeguje i prepoznaje Fondacija Hastor, i svojim djelovanjem iste prenosi na svoje stipendiste koji ih rado usvajaju. Denisova priča pobudila je u stipendistima val oduševljenja i empatije, i veliki vid motivacije koji će im poslužiti na njihovom putu ka ostvarenju snova.
„Zahvaljujući Fondaciji Hastor imala sam čast da čujem životnu priču ovog mladića. Fascinirala me. Slušajući Denisa, shvatila sam koliko je u životu važna ljubav. Ponosna sam na činjenicu da u BiH postoje ovakvi mladi ljudi koji vam iznova i iznova pokazuju kako ništa nije nemoguće. Potrebno je samo da to dovoljno želite, izađete iz okvira prosjeka i krenete stvarati historiju iz koje će buduće generacije imati šta naučiti. Hvala, Denise, što si nam pokazao šta sve jedan mlad čovjek može da uradi od života. Hvala i Fondaciji Hastor što razvija i njeguje prave vrijednosti, ulaže u budućnost nas mladih.“ Amira Jahić
„Mislim da su danas rijetke takve osobe i smatram da više neću imati priliku da upoznam ovakvu osobu u skorijoj budućnosti. Ono što znam sigurno, je, da ću vjerovatno njegovo ime za par godina zaboraviti, ali njegov lik, volju, ustrajnost, predanost i posvećenost nikada, sigurno, neću moći zaboraviti. Sebi sam obećala, ako ikada budem sebi rekla da nešto ne mogu, samo ću se sjetiti Denisa, ne njegovog imena, nego same osobe i to će mi ubuduće biti vodilja, put kojim želim ići i obrazovanje koje želim postići.“ Taiba Dizdarević
