U subotu, 14.jula, u prostorijama ASA Prevent grupacije održan je sedmi po redu sastanak studenata stipendista Fondacije Hastor u 2018. godini. Uprkos činjenici da su studenti naviknuti na ovakve mjesečne sastanke, s obzirom na to da se isti održavaju već dugi niz godina, pa su uobičajeni, julski sastanak je zaista bio poseban. Naime, ovomjesečni sastanak u potpunosti je bio obilježen značajnim i velikim životnim postignućima, kako pojedinih stipendista, tako i ključne ličnosti Fondacije Hastor, osobe koja je zasigurno najvećim dijelom zaslužna za ono u šta je Fondacija evoluirala, te za sve ono što ona danas predstavlja, učitelja Rame Hastora.
Dakle, centralni segment proteklog sastanka posvećen je izdavanju knjige „Uči, piši…“, čiji je autor učitelj i volonter Fondacije Hastor, od samog njenog nastanka, pa sve do danas, Ramo Hastor. Prisutni stipendisti bili su vidno zatečeni i pozitivno iznenađeni ovim događajem, a prostorija je odisala atmosferom ispunjenom osjećajem ponosa, ali i divljenja. Nakon što je učitelj predstavio svoje ostvarenje, rekavši nekoliko riječi o nastanku knjige i primarnom cilju njenog izdavanja, te pročitavši prisutnima nekoliko njenih dijelova, uslijedili su komentari oduševljenih studenata. No, nije bilo teško uočiti to da je na stipendiste najjači utisak ipak ostavila učiteljeva rečenica: „Ovu knjigu posvećujem vama.“
Knjiga „Uči, piši..“ predstavlja svojevrsni mozaik nastao spajanjem isječaka iz učiteljevog života, djetinjstva, mladosti, odrastanja, te sazrijevanja, a pored toga, i emotivno svjedočenje o nastanku, te dugotrajnom i kompleksnom putu razvoja i progresa Fondacije Hastor. Dakle, ova knjiga, integrirajući i emotivnu i racionalnu dimenziju života, na efektan način oslikava najznačajnije crte evolucije same Fondacije, koja je, zahvaljujući prvenstveno ovom čovjeku i mnogobrojnim drugim posvećenim volonterima, od prvobitnih tri stotine stipendista izrasla u jednu, zajedničkim zalaganjem i privrženošću povezanu porodicu, koja danas broji preko 1800 stipendista, a koji potječu iz 110 općina širom BiH.
Stipendisti su oduševljeno pitali učitelja gdje mogu pronaći knjigu kako bi je kupili i pročitali, na šta je učitelj Ramo odgovorio riječima:„Knjigu nisam pisao da na njoj zaradim novac. Pisao sam je kako bih iza sebe ostavio trag. Jedino ako je poklonim – tada je i imam. Sve što pokloniš jednog dana će te sigurno sresti!“
Iako još pod snažnim utiskom ovog značajnog događaja, kako za učitelja, tako i za cijelu Fondaciju, uključujući i njene stipendiste, prisutni su nastavili sa drugim segmentom sastanka koji je bio rezerviran za studentice Amilu Mekić i Belmu Gutić. Ove stipendistkinje su skupa s mlađim stipendistima Fondacije u Holandiji provele 21 nezaboravan dan u sklopu projekta kojeg već dugi niz godina provodi Fondacija u saradnji s organizacijom Stichting Kinderhulp Bosnie. Amila i Belma su prisutnima prenijele svoja iskustva i utiske djece čije su pratiteljice bile. U sklopu ovog velikog projekta, na organizirano putovanje u Holandiju do sada je priliku imalo otići preko 1900 djece iz različitih gradova u BiH, a koja potiču iz socijalno-ugroženih porodica. Također, studentice Džulisa Otuzbir i Delila Veispahić ljetni semestar provele su u Portugalu i Poljskoj u okviru programa razmjene studenata ERASMUS, pa su i one svoje nezaboravno studentsko, ali i životno iskustvo podijelile s kolegama stipendistima opisavši i eventualne prepreke i predrasude na koje su naišle pri samom odlasku, a koje su se na samom kraju pokazale potpuno neosnovanim, a program razmjene studenata sjajnim iskustvom.
No, ni tu nije bio kraj doživljajima i uspjesima stipendista. Naime, dvije studentice stipendistkinje Fondacije, Lejla Ramić i Anisa Ruhotina, izabrane su u nastavno zvanje asistenta na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Lejla je odlučila svoje osjećaje i svoju dugogodišnju borbu i istrajnost prenijeti prisutnim stipendistima, te približiti im način na koji je uspjela ostvariti svoju težnju i san koji je imala još pri samom upisu na ovaj fakultet. Svojim primjerom, ove mlade uspješne djevojke pokazale su kako se za prave stvari i za vlastite snove uistinu vrijedi boriti, koliko god nam oni u izvjesnim trenucima djelovali kao daleki i nedostižni. Naš uspjeh je isključivo u našim rukama i jedini smo odgovorni za njega. Mi smo ti koji sebi postavljaju barijere i granice, ali i oni koji ih jakom željom i permanentnim i kontinuiranim radom i posvećenošću ruše.
Amina Vatreš
