Fondacija Mozaik je u petak, 22. marta, u sarajevskom Hotelu „Evropa“ na svečanoj ceremoniji nagradila pojedince i kompanije koje doprinose društvenom razvoju i tako zahvalila svima koji svjesno i planski čine DOBRO. Ovogodišnja dodjela nagrade DOBRO za filantropiju je organizirana u okviru projekta Sign up For Impact, u partnerstvu sa SIGN mrežom i uz finansijsku podršku Evropske unije i Balkanskog fonda za demokratiju.
Nagrada DOBRO za filantropiju 2019. je dodijeljena u tri glavne kategorije: za korporativnu filantropiju, za korporativno volontiranje i za individualnu filantropiju.
Nagradu za individualnu filantropiju u kategoriji preko 35 godina osvojio je naš učitelj Ramo, koji se u ovoj selekciji našao zahvaljujući nominacijama brojnih građana.
Postoje brojni razlozi zbog kojih je ova nagrada došla u ruke učitelja Rame. Svojim dugogodišnjim djelovanjem, usmjerenim najprije ka ostvarenju pozitivnog učinka kroz obrazovanje, svakako se zaslužio naći među najvećim filantropima u našem društvu.
Već trinaestu godinu volonter je naše fondacije i njen je neodvojivi dio. Podigao je temelje Fondaciji, udahnuo joj život i svrhu, a danas, trinaest godina kasnije, aktivno učestvuje u radu Fondacije, te i dalje neumorno prelazi veliki broj kilometara u cilju pronalaska novih stipendista.
„Sve što pokloniš jednoga dana će te sigurno sresti“, rekao je jednom prilikom svojim stipendistima, koji su ga radoznalo slušali, upijajući svaku njegovu riječ, koja nikada nije bila uzalud izgovorena. Svaka učiteljeva rečenica odražava njegovo bogato, dugogodišnje iskustvo jednog prosvjetnog radnika, ali i istovremeno običnog čovjeka koji čini i želi dobro ljudima.
Svako njegovo obraćanje odmjereno je i prilagođeno auditorijumu koji ga sluša, a svaka njegova riječ pažljivo je birana te je nemoguće ostati ravnodušnim nakon slušanja učiteljevog govora ili razgovora s njim.
Suvišno je govoriti o svemu što je učinio za našu fondaciju. Možda je dovoljno reći da mnogi stipendisti posmatraju Fondaciju upravo kroz njegov lik i djelo. Možda je dovoljno reći kako je veliki broj naših stipendista dijelom Fondacije upravo zahvaljujući njemu, a možda je dovoljno bar na tren pogledati svijet njegovim očima, kako bismo saznali zašto je život posvetio činjenju dobra:
„Kao učitelj, učio sam djecu kako da postanu ljudi, a kao volonter Fondacije Hastor, odlučio sam ukazivati mladim osobama kako da postanu ljudi u pravom smislu te riječi. Prvo, da ne mrze druge i drugačije, a onda, da vole druge i drugačije; da prema svojim mogućnostima pomažu sve one kojima je pomoć potrebna; da usvajaju znanja, da se školuju i da postanu akademski građani. Radi toga sam prelazio i prelazim stotine kilometara dnevno, kako bih se pridružio sastancima stipendista Fondacije Hastor i ukazao im na pravi put, te kako se postaje čovjek.“
Učitelja Ramu javnost vidi kao učitelja koji donosi svjetlo i sreću kući u koju uđe, a takvih kuća je mnogo. Čovjek je koji ne govori mnogo o učinjenim djelima, no, njegova djela i oni koji su svjedoci istih, uvijek pronađu način da progovore o njemu. Djelima koje je učinio promijenio je hiljade života mladih ljudi, koji dalje, inspirisani učiteljevim radom, čine dobro svojoj zajednici i drugim ljudima. Među stipendistima Fondacije Hastor važi kao uzor i inspiracija, otjelovljenje dobra i filantropije.
Nagradu posmatra kao priliku za promociju volonterizma te činjenju dobra uopće, a njegova želja je da što veći broj ljudi sazna da i dalje postoje osobe koje veliki dio svoga vremena izdvajaju samo kako bi drugima izmamili osmijeh na lice.
Džulisa Otuzbir
