Već petnaest godina, festival „Balkantage“ (Dani Balkana) obogaćuje kulturni život Minhena i Njemačke općenito. Primijetivši da mladi ljudi koji žive u Njemačkoj, a porijeklom su s Balkana, ne njeguju dovoljno svoju kulturu, tradiciju i odnos prema domovini, organizatori ovogodišnjeg festivala postavili su cilj – povezivanje mladih kroz zajedničku tradiciju, kulturu i jezik, gdje god oni živjeli.

Na ovogodišnjem festivalu, u sklopu izložbe „Nova perspektiva“, svoje radove su zajednički predstavili studentice i studenti Akademije likovnih umjetnosti, Akademije scenskih umjetnosti i Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu. Među njima je učestvovalo i dvoje stipendista Fondacije Hastor, Ana Milijević i Kemil Bekteši, studenti drugog ciklusa studija Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku za slikarstvo. Pored toga što su kolege s fakulteta, Ana i Kemil su dugogodišnji prijatelji:

Oboje smo završili Srednju školu primijenjenih umjetnosti, na Odsjeku za primijenjeno slikarstvo. Nakon maturiranja, nastavljamo njegovati našu ljubav prema slikarstvu i upisujemo Akademiju likovnih umjetnosti. Diplomirali smo prošle godine te smo oboje dobitnici priznanja Zlatna značka Univerziteta u Sarajevu. Iste godine smo upisali i drugi ciklus studija, također na Odsjeku za slikarstvo.

Tokom osmogodišnjeg umjetničkog obrazovanja, oprobali su mnoge stvari i pored slikarstva. Ana proučava kreativne industrije te uporedo upisuje i master studije u Beogradu na Fakultetu za medije i komunikaciju, a Kemil sve više izučava i posvećuje se tehnologiji slikarstva i savremenoj umjetnosti, pa je prošle godine bio jedan od finalista za nagradu „ZVONO“ (Young Artist Visual Award), koja je vezana za savremenu umjetnost u Bosni i Hercegovini:

Zajedničkim snagama radili smo na mnogim projektima, kako u srednjoj školi tako i na fakultetu. Izdvojili bismo animirani film koji smo radili u saradnji s italijanskim producentom Mateom Valentijem. Taj animirani film je primijećen od strane tima za dodjelu Nobelove nagrade. Također, tuzlanska organizacija „Revolt“ nas je pozvala da održimo umjetničke radionice u maju ove godine.

Snage svog prvenstveno prijateljskog, a potom profesionalnog odnosa usmjerili su ka još jednom veoma značajnom evropskom projektu – festivalu „Balkantage“. Ove godine festival izgleda nešto drugačije zbog pandemije te samim tim, nažalost, nisu mogli biti fizički prisutni i otputovati u Minhen. Uz pomoć njihove profesorice doc. mr. Eme Mazrak, koja je uspjela okupiti studente triju sarajevskih akademija, učestvovali su na online izložbi „Nova perspektiva“, gdje su predstavili svoj rad pod nazivom „Onomad“. Izložba, kao i kompletan festival, održala se online, putem njihove oficijelne web-stranice, ali i putem live prenosa na Facebook i Instagram profilu.

O idejama i ciljevima rada kojim su se predstavili Ana i Kemil otkrivaju:

Početkom 2020. godine život na koji smo do sada navikli počinje da se mijenja. Situacija s pandemijom koronavirusa počinje mijenjati naš način života i zatvara vrata naših domova, ali otvara vrata ka onom unutrašnjem, onom za šta smo do sada rijetko nalazili vrijeme. U tom početnom periodu, razmišljanje se čini kao jedini dovoljno sterilan način provođenja vremena. U trenucima poput ovih, čovjek, bojažljiv kakav po prirodi i jeste, započinje lutanje i tumaranje po svojim sjećanjima. Mi razmišljamo o našim precima koji su živjeli miran, tradicionalan život. Zaštitna maska postaje neizostavan dio našeg fizičkog izgleda i pojave, a sakriva, odnosno štiti naš identitet i u tom aspektu se otvara novo polje za dekorativne rukotvorine u kojima su Balkanci godinama unazad pokazivali svoje vještine.

Sama ideja rada leži zapravo u spajanju današnjeg s prošlim, odnosno situacija u kojoj se trenutno nalazimo biva izmještena iz današnjice te se stavlja u vremenski okvir kada je odjeća koju danas poznajemo kao tradicionalnu bila svakodnevna. Zamišljene su balkanske žene koje higijenske zaštitne maske ukrašavaju vezom, čipkom ili drugim dekorativnim tkaninama.

Rad se sastoji od šest dekorativno-zaštitnih maski, tri koje je uradila Ana te tri koje je uradio Kemil. Pored maski, na festivalu je premijerno prikazan i njihov videozapis, koji su snimili kao najavu za projekat. Planiraju i dalje raditi na ovom radu te se nadaju da će iste i izložiti u budućnosti.

Za Fondaciju Hastor, Ana, koja je stipendistica već tri, i Kemil, koji je stipendista dvije godine, imaju samo riječi hvale. Nakon što je Ana podijelila s Kemilom svoje oduševljenje svim ljudima koji su dio porodice Fondacije Hastor, istog trenutka je poželio biti član iste:

Uvezani smo s puno mladih, talentiranih i ambicioznih ljudi. To itekako prija, pogotovo nama koji smo uvijek spremni za nove avanture i projekte. Sretni smo da Fondacija prepoznaje naš trud i rad što nas svakako dodatno inspiriše.

Alek Isaković