Svaki stipendista nakon završetka školovanja ostaje dio porodice Fondacije Hastor i njihove uspjehe gledamo s ponosom, znajući je da i sama Fondacija makar malim dijelom zaslužna za njih. Alumni klub bivših stipendista obiluje uspješnim mladim ljudima koji svakim danom postaju sve bolji i bolji. Ovaj mjesec donosimo priču bivše stipendistice Lejle Ramić koja je svoju akademsku karijeru nastavila kao asistentica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Lejla Ramić je bila članica Fondacije Hastor tri godine. Za to vrijeme je uspjela ostvariti mnogobrojne uspjehe i iskoristiti sve prilike koje su joj se otvorile na njenom, iznimno uspješnom, akademskom putu. Završila je OŠ „Kovačići“ i „Prvu gimnaziju“ u Sarajevu, oba puta kao ponos generacije, uz pohvale Nastavničkog vijeća Prve gimnazije za doprinos školi tokom gimnazijskih dana. Svoj odličan i zavidan uspjeh nastavila je i na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i ponosna je dobitnica dvostruke Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu s prosjekom 9,89 te je studentica doktorskog studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu s prosjekom 10,0. Njena trenutna uloga asistenice omogućava joj da svoje znanje nesebično prenosi studentima, baš kao što je nekada svoje znanje i vještine, kroz mentorski rad, prenosila mlađim stipendistima Fondacije Hastor koji, kako kaže, zauzimaju posebno mjesto u njenom srcu.
S nostalgijom se sjeća vremena provedenog u Fondaciji Hastor, kada je volontiranje shvatila kao priliku da pruži svoj skromni doprinos na putu obrazovanja i razvoja učenika s kojima je volontirala i kaže da su za nju najupečatljiviji momenti iz studentskih dana upravo oni provedeni s učenicima kojima je bila mentorica te naglašava da joj upravo to najviše nedostaje.
Mjesečni sastanci s mlađim stipendistima formulisani su tako da mentori nesebično prenose svoje znanje i uvijek su tu za svoje učenike da ih posavjetuju ili jednostavno daju svoje mišljenje o bilo kojoj životnoj situaciji i prilici. U skladu s tim, Lejla ističe:
Kad se sjećam mjesečnih sastanaka, nedostaje mi osjećaj koji me je tada prožimao – osjećaj da radim nešto dobro za svoju zajednicu. Godinama kasnije stižu potvrde da je volontiranje imalo kvalitetan sadržaj što me neizmjerno usrećuje. Nedavno mi je pisala maturantica u gimnaziji kojoj sam bila mentorica glede dilema koje ima u vezi s odabirom fakulteta. Zadovoljstvo mi je bilo da se nakon nekoliko godina sretnemo i razgovaramo. Poseban mi je osjećaj to što je u meni prepoznala sagovornicu za ovu životnu odluku. Kroz razgovor smo se prisjetile volontiranja i shvatila sam da to nije značilo samo njoj nego i njenim roditeljima. Spomenula je akciju koju sam kao mentorica organizovala sa svojim prijateljima i prijateljicama da olakšam učenicama i učenicama odlazak u školu kupovinom školskog pribora ili novčanim doprinosom. To je bio jedan od mojih posljednjih sastanaka kao stipendistice u Fondaciji.
Lejla je kroz svoje školovanje uvijek davala svoj maksimum, što njeni postignuti rezultati i svjedoče, ali kaže da je u Fondaciji dodatno naučila o radnim navikama, odgovornosti, unaprijedila socijalnu inteligenciju, što joj danas itekako koristi u obavljanju poslovnih obaveza. Neizmjeran značaj za Lejlu ima mreža ljudi koje je upoznala kao stipendistica Fondacije Hastor i prilike koje su joj se ukazale i koje je iskoristila na najbolji mogući način. Naime, radila je u Prevent Labs, obavila studentsku praksu u ASA Osiguranju i radila u ASA Banci.
Kao mentorica, Lejla je nastojala da vrijeme provedeno s učenicima iskoristi tako što će im razvijati pozitivne životne navike kroz posjete muzejima, Staroj pravoslavnoj crkvi, Sinagogi, Katedrali Srca Isusova, kinu, pozorištu, odlascima u prirodu te posjetu Pionirskoj dolini. Kroz takve aktivnosti učila ih je kritičkom razmišljanju, upoznavajući ih pritom i s ljepotom širokih vidika u životu. Volontiranje u većem gradu je neophodnost za ovakav raznolik sadržaj, ali suštinska ideja vodilja našoj Lejli bila je da konstruktivno provede vrijeme s učenicima i da uz sve to nauče nešto novo.
Volontiranje ima neizmjeran značaj – dajete dio sebe lokalnoj zajednici, odnosno vaše vrijeme, a višestruko vam se vraća u vrijednostima koje stičete, poznanstvima, dobrom osjećaju zbog načina na koji koristite vrijeme i doprinosite zajednici, ističe Lejla koja savjetuje sve stipendiste da kontinuirano rade na sebi, maksimalno iskoriste prilike u Fondaciji Hastor i da savjesno volontiraju s mlađim stipendistima i stipendisticama.
Lejla je trenutno u fazi pisanja doktorske disertacije koja se tiče indirektnog oporezivanja i digitalne ekonomije. Svojim kontinuiranim radom daje dobar primjer, ne samo stipendistima Fondacije Hastor nego i svim mladima u Bosni i Hercegovini.
Zahvaljujući akademskom pozivu do kojeg sam stigla napornim i ustrajnim radom, živim krilaticu – obrazovanje je izbor pobjednika! Uvijek ću se smatrati dijelom porodice Hastor. Na tome sam beskrajno zahvalna, zaključuje naša ovomjesečna alumnistica Lejla Ramić.
Pripremila: Aleksandra Đukić
