Životni put svakog pojedinca nije ravna i popločana staza, već makadam prepun kamenja, raskrsnica, uzbrdica i stranputica. Kako svaku stazu krasi, između ostalog, i njena okolica, tako i naš životni put postaje ugodniji ako oko sebe imamo ljude koji nas guraju naprijed i vjeruju u naše zacrtane ciljeve. Najvažnije je u svemu tome pronaći pravi put, zacrtati svoj cilj i imati ljude koji će nas podržavati u onome što radimo. U periodu školovanja, dok gradimo sebe i svoju ličnost, velika je prednost biti dio porodice Fondacije Hastor koja nas podstiče i motiviše da ostvarujemo što bolje rezultate i koja nas uči pravim ljudskim vrijednostima. Ipak, ove vrijednosti još više cijenimo onda kad odmaknemo u nove sfere života, upoznamo nove ljude i posvetimo se novim dešavanjima. U to vrijeme nas i svaki spomen Fondacije podsjeti da smo srcem još uvijek čvrsto vezani za nju i da smo još uvijek dio te velike porodice. Veza između Fondacije i svakog stipendiste isprepletena je interesantnim događajima, snažnim emocijama i iskrenim, dugotrajnim prijateljstvima koja nesumnjivo traju cijeli život. Ma koliko blijedile naše uspomene koje gradimo tokom školovanja, privrženost svakog stipendiste Fondaciji u bilo kojem životnom dobu ostaje i kako prolaze godine, nostalgično sve više raste. Ovomjesečnu inspirativnu priču bivšeg stipendiste Adnana Kadrića donosimo iz Goražda.

Adnan je jedan od prvih stipendista Fondacije i upravo zbog toga ova priča kod njega budi posebna sjećanja i emocije. Kroz svoje volontiranje stekao je brojna iskustva koja su mu pomogla u novim sferama života. Volontirao je u administracijskom timu, čitao pisma drugih stipendista koja su pristizala na adresu Fondacije, stvarao nova poznanstva i bio je mentor mlađim stipendistima, što izdvaja kao jedno od najljepših iskustava. U svom rodnom Goraždu s učenicima stipendistima Fondacije Hastor iz osnovnih i srednjih škola proveo je određen period i pomagao im da prevaziđu školske poteškoće iz raznih premeta. Kroz pomaganje stipendistima u savladavanju oblasti iz bosanskog jezika, ali i stranih jezika, širio je i unapređivao i svoja znanja i sposobnosti na ovim poljima.

Posebne emocije, kako kaže, u njemu pobudi sjećanje na volonterske sate kada je s učenicima sedmog razreda čistio obalu rijeke Drine.

Imali smo nešto kao mali izlet pored rijeke Drine. Osim predavanja koje sam im tad održao, iskoristili smo vrijeme da očistimo obale rijeke. Ostao sam pozitivno iznenađen kada su učenici to radosno prihvatili i ni u jednom trenutku im nije bio problem uraditi bilo šta.

Adnan je bio stipendista od 2006. do 2009. godine, tokom cijelog svog studiranja. Nakon završenog Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Adnan stiče zvanje diplomiranog žurnaliste – PR menadžer, a trenutno radi kao referent za obračun plata.

Fondacija Hastor imala je ogroman utjecaj kako na njegov privatni život tako i na razvoj Adnanove ličnosti. Adnan kaže da ga je Fondacija naučila važnim životnim postulatima, u smislu da je stekao osjećaj dijeljenja i nesebičnog pomaganja. Privatno je stekao mnoga poznanstva pa, između ostalog, i dan-danas ima kontakt sa stipendistima s kojima je volontirao.

Fondacija se u međuvremenu razvila i stipendira učenike i studente širom BiH. Sada ima puno, puno više učenika i sam sistem se dosta promijenio, ali i dalje je ostala ta povezanost koju mi nosimo u sebi kao i taj temelj koji smo gradili od samog početka i usadili u buduće generacije. Kako vidim, oni  još više vremena provode kako u školama tako i terenski kao mentori učenicima, što me iskreno posebno uvijek obraduje i čini ponosnim.

Finansijska pomoć tokom obrazovanja uvijek je dobro došla, pogotovo u periodu studiranja.

Znati da imaš redovnu stipendiju bila je neka sigurnost i podsticaj da dalje radim na sebi i budem još bolji kako bi zadržao istu.

Adnan svoje slobodno vrijeme voli provesti u prirodi s porodicom i prijateljima, a ponekad pronađe vremena i da svoju energiju utroši na sport.

Za kraj, Adnanova poruka svim stipendistima glasi:

Volio bih da buduće generacije shvate suštinu i važnost volontiranja u društvu jer će time steći razne vještine, navike kao i poznanstva, a posebno razviti osjećaj samopripadnosti u našem društvu i napretku istog. Omladina i njihovo obrazovanje temelj su društva i što prije to shvate, bit će bolje za njih, a i za sve nas.

Pripremila: Adelisa Begić