Irma Pašić-Muhović rođena je u Rogatici, a za vrijeme obrazovanja živjela je u Sarajevu. Nakon završene Srednje učiteljske škole upisuje Pedagoški fakultet u Sarajevu – Odsjek za razrednu nastavu. Nakon četverogodišnjeg studija upisuje i master studij na istom fakultetu. Trenutno radi kao učiteljica u Trećoj osnovnoj školi na Ilidži. Prije učiteljskog zaposlenja bila je angažirana kao asistentica u nastavi za djecu s poteškoćama u razvoju. Stipendistica je Fondacije Hastor od samih njenih početaka, dakle, još od davne 2006. godine.
Saznanje o Fondaciji Hastor bilo je, vjerovali ili ne, iz dnevnih novina. Za današnje digitalno doba to zvuči nestvarno, a meni je nestvarno djelovala ideja o tome da postanem stipendistica. Ipak, razuvjerio me jedan poziv – bila sam obaviještena o vremenu i mjestu potpisivanja ugovora. Tako sam davne 2006. godine postala sam ponosna stipendistica Fondacije Hastor.
Irma se i dalje sjeća svog prvog iskustva s Fondacijom Hastor i svih posjeta učitelja Rame, na čiji se spomen budi osmijeh na licu mnogih stipendistica i stipendista, sada već formiranih i uspješnih ljudi.
Često se sjetim dolaska učitelja Rame na teren i njegove podrške u vidu toplih riječi i nesebične potpore, ali i istrajnosti u radu i pružanju pomoći drugima.
Od samog početka školovanja Irmu je vodila velika ljubav prema djeci i želja da im pomogne kako bi ostvarili svoje životne ciljeve i snove. Zbog svega navedenog o svom poslu govori s posebnim emocijama:
Biti učiteljica za mene veliki je izazov. Ne znači da samo trebaš biti učiteljica – ti si uzor, osoba u kojoj male oči vide superheroja, koji ima rješenje za sve probleme. Ti si osoba koja je spremna maštati i iznova odgovarati na mnoštvo pitanja. Jedna učiteljica iznova uči, priprema se za nove generacije koje uvijek dolaze s novim interesovanjima i željama. Zato je biti učiteljica mnogo više od običnog zanimanja.
Činjenica je da dobivanjem bilo koje stipendije finansijski olakšavamo sebi i porodici period studiranja. Fondacija Hastor, kao i za mnoge druge, i za Irmu nije bila samo izvor novčane pomoći, već joj je pružila profesionalnu podršku, preporuku i volonterski rad. Doprinijela je upravo tome da bude ono što jeste danas i da ostvari neke od svojih snova.
Irma se rado sjeća i volontiranja u Fondaciji. Tokom volonterskog rada stekla je nova znanja, vještine i naučila mnogo stvari koje joj i danas pomažu u radu s djecom. Posebno mjesto u njenom srcu zauzimaju volonterski sati na terenu i rad s djecom osnovnoškolskog uzrasta.
Volontirala sam na raznim mjestima, kao što je, naprimjer, relacija Prača–Sarajevo. Putovanje je nekada trajalo i više od dva sata. Bili bismo umorni, ali na povratku kući zaboraviš na umor – osjećaš se posebno, shvatiš da si svojim radom taj dan pomogao drugima.
Našu ovomjesečnu alumnisticu vežu snažne uspomene za Fondaciju Hastor, čija stipendistica je bila pet godina. Svaki sastanak, izlet, teren i neformalno druženje stipendistica i stipendista donosilo je novu priču, nova poznanstva, nova druženja. Kaže kako su njhovi razgovori na tim druženjima djelovali kao da se svakodnevno viđaju, a ne da su kilometrima udaljeni jedni od drugih.
Za sami kraj razgovora Irmu smo zamolili da pošalje poruku ostalim stipendisticama i stipendistima:
Ponosite se što ste članice i članovi naše velike Fondacije Hastor. Opravdajte, prije svega vaša očekivanja, ali i očekivanja drugih koji su uložili svoje povjerenje u vas. Uvijek težite ka novom i boljem, uz veliki poticaj i podršku. Budite uporni i fokusirani, istrajte u ostvarenju vaših ciljeva.
Pripremila: Hana Hajrić
