Sve što možeš sanjati, možeš i ostvariti!
Bez obzira na to na kojem kraju Zemlje se nalazite i koliko velike snove imate, nikada nemojte odustajati od kreiranja svog puta ka njihovom ostvarenju, a život će zasigurno posložiti kockice i poslati vam pravog prijatelja da vam pomogne na tom putu. Dokaz toga je i naša stipendistica Inela Hodžić koja dolazi iz Travnika, a studentica je na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Zenici.
Inela je postala stipendistica Fondacije Hastor davne 2015. godine, a za nju je saznala zahvaljujući prijateljima. Četiri godine volontirala je kao učenica, a onda, upisom na fakultet, postala je i mentorica. Također, Inela nam je kazala da je najbolji efekt mentorstva, zapravo, činjenica da se tu rađaju i prijateljstva. Ona se uvijek trudila biti prijateljica i uzor svojim učenicima. Svi mentori Fondacije u jednom trenutku zvijezde su vodilje učenicima s kojima rade. Inela je željela nesebično djelovati na mlade ljude te napraviti ih još boljim i uspješnijim:
Kroz volontiranje sa srednjoškolcima zaista sam naučila nositi se s odgovornošću, organizovala sam veliki broj radionica i prezentacija kroz koje sam se sve više usavršavala te sam pobijedila strah i tremu koje sam imala tokom prezentiranja. Htjela ili ne, sebi sam rekla da to moram zbog učenika kojima sam bila mentor i, u jednu ruku, uzor. Ja sam ta koja im je bila u jednom periodu njihovog života zvijezda vodilja. Htjela sam djelovati na mlade ljude tako da oni budu bolji u svemu od mene u njihovim godinama. Obraćala sam pažnju na to šta je meni bio tada problem i nisam mogla dopustiti da se i oni bore s tim problemima, pa sam se zato uvijek trudila da im budem i prijatelj i mentor istovremeno.
Kao studentica koja je nadarena za mnoge oblasti, Inela je odlučila svoje znanje prenijeti mlađim naraštajima i kroz STEM akademiju, gdje je u novembru ove godine odvela grupu učenika na svjetsko takmičenje iz robotike u Panamu! Svako vrijeme nosi svoje breme, ali i nova iskustva, saznanja i osjećaje koji od nas grade bolju ličnost – naravno, ako to adekvatno iskoristimo kao svoju prednost. Na pitanje kako je došlo do takmičenja u Panami i kako su njeni počeci izgledali, Inela nam je ispričala:
Naravno da na početku nikada nije lahko i svi mislimo da nećemo uspjeti, da možda to što radimo nije za nas. Međutim, kada se potrudimo i damo sve od sebe, uspjeh je neminovan, a zadovoljstvo koje dolazi s uspjehom nešto je što zaista čovjeka ispuni i bude mu motiv za dalji rad. Tad shvatimo da sve za šta smo se trudili zapravo nije bilo uzaludno i da iz svega toga što radimo možemo izvući neku pouku i steći iskustvo koje će nam dati vjetar u leđa.
Inela fokus stavlja i na to da je zajedno sa svojom grupom učenika uspjela vidjeti i drugi dio svijeta, nove kulture i ljude te steći velika iskustva koja će joj dobro doći u budućem radu. Odlazak na Svjetsku olimpijadu iz robotike uslijedio je nakon osvajanja prvog mjesta na državnom takmičenju koje se održalo u maju ove godine u Zenici.
Uz ogromnu podršku i pomoć profesora na fakultetu, Inela je sa svojom grupom uspjela „ući“ u svijet robotike. Nakon velikog broja treninga, rada, truda i rješavanja zadatka uspjeli su osvojiti prvo mjesto na državnom takmičenju te se plasirati na svjetsko. Kako je svjetsko takmičenje iz robotike utjecalo na Inelu, saznajemo u nastavku:
Kada se istinski posvetimo nečemu što radimo, naravno da očekujemo uvijek dobre rezultate, ali ja se nisam nadala baš ovolikom uspjehu. Da mi je neko rekao da će moj tim na čelu sa mnom kao trenerom uopće pobijediti na državnom takmičenju iz robotike, ne bih mu vjerovala, a sad da ne pričam o odlasku na svjetsko takmičenje tamo negdje u Panami, za koju sam uvijek mislila da ću je samo gledati na karti svijeta i na slikama preko ekrana.
Za sami kraj razgovora, Inela je izrazila želju da se obrati mlađim stipendistima:
Studentima koji uskoro stupaju na tržište kao radna snaga poručila bih da se maksimalno posvete svemu što rade i za šta dobijaju zaduženja. Kada preuzmemo odgovornost na sebe, onda trebamo ispuniti očekivanja i ono za šta smo se zauzeli. To zaista možemo svi ukoliko smo zainteresirani za nešto što radimo.
Pripremile: Hana Kolasević i Hana Hajrić
