Umjetnost je oduvijek bila značajan dio ljudskog života, pa čak i onda kada za nju nije postojao konkretan naziv, kada nismo razlikovali njene vrste i kada se nije znalo šta ona uistinu predstavlja. Mnogi kažu da je umjetnost posebna ljudska djelatnost koja uključuje stvaralački zanos, stvoreno djelo, i doživljavanje samog djela. Međutim, kada dublje zaronimo u čarobni svijet umjetnika, uočit ćemo da je ona u većini slučajeva lahko prepoznatljiva, ali opet i posebna na neki svoj način. Primjera radi, umjetnost je svaka pisana riječ ovog teksta, ali je i svaki stih pjesme koju smo jutros tiho pjevušili. Ovomjesečna Rubrika aktivnih mladih ispratit će priču jedne djevojčice, čiji se životni uspjesi vežu upravo za umjetnost.

Ema Sarić ima 15 godina i dolazi iz Banovića. Završetkom osnovne škole odlučila je svoje obrazovanje nastaviti u Srednjoj medicinskoj školi u Banovićima. Umjetnost je, kako kaže, prisutna u njenoj okolini još otkako zna za sebe. Za našu Emu umjetnost je film. Za sebe kaže da se voli baviti snimanjem i fotografiranjem i da to radi već 10 godina. Ljubav prema filmu rodila se zahvaljujući njenom bratu.

Ema je tek nedavno postala član naše porodice te je imala priliku otkriti nam kakav je to njen početak i koliko joj zapravo znači biti stipendisticom Fondacije:

Za Fondaciju Hastor prvi put sam čula još u osnovnoj školi od jednog nastavnika, a onda sam više informacija potražila putem društvenih mreža. Odlučila sam se prijaviti i evo me danas tu – unutar najveće organizacije za stipendiranje mladih u Bosni i Hercegovini. Čast i zadovoljstvo mi je da sam dio ove velike i, nadasve, plemenite porodice, a s obzirom na to da Fondacija Hastor podržava i unapređuje rad mladih talenata, preuzimam odgovornost za dalji razvoj, napredak i unapređivanje sebe i svojih vještina.

Svoju priču započela je rečenicom da je film, snimanje i sve drugo što se veže uz to za nju jedna vrsta pokretačke energije. Dakle, Ema se ne bavi samo glumom, već ujedno ide ka tome da stvara vlastite filmove. Sa svojih pet godina prvi je put učestvovala na Film Festivalu u Dubrovniku te se ispostavilo da je upravo ona bila najmlađa glumica, a tu je dobila priliku i dati svoj prvi intervju. Ističe da je, iako stvorena u djetinjstvu, to ona uspomena koju jednostavno pamtimo zauvijek i koja postaje dio nas.

Pobjedu je odnijela na mnogim filmskim festivalima, a u prethodnoj sezoni pobijedila je na svjetskom “FIFES” festivalu, gdje je izabrana za najbolji film od stručnog žirija i od dječijeg žirija, gdje je prijavljeno 14.000 filmova iz cijelog svijeta. Također, na Film Festivalu u Gruziji “OQROS PEPELA” proglašena je za najbolju glumicu. Svakako, značajno je spomenuti da je bila finalistica festivala “Student World Impact Film Festival”, a dobila je i specijalnu nagradu na “Cinemaking International Film Festival”.

Ema, naravno, uspjehe niže i u našoj Bosni i Hercegovini. Dugi niz godina bila je učesnik Sarajevo Film Festivala, a odnijela je pobjedu na festivalima u Tuzli, kao i u Zenici.

Po mom mišljenju, film i fotografija svoje mjesto sve više pronalaze u današnjem svijetu, tako da bih voljela da se ovim poslom bavim i u budućnosti. U ovom mom poslu najveća podrška su mi roditelji, kao i brat, uz kojeg su počele moje prve filmske maštarije.

Koji svoj film bi mogla izdvojiti kao najdraži i onaj na kojeg si najponosnija? – pitanje je koje je pred Emu postavilo težak zadatak. Kako od toliko svojih uspjeha izabrati onaj jedan koji je srcu posebno drag? Nakon dužeg razmišljanja, naša stipendistica odlučila je odabrati film “Školske muke”. Razlog takvog odabira je, kako kaže, to što ga je ona sama režirala, a ujedno i glumila u njemu. Nastao je u vrijeme COVID-19 s njenim prijateljem, potpuno iz šale, ali je na kraju privukao veliku pažnju publike. Nažalost, navodi da još uvijek nije imala priliku glumiti u nekom većem djelu, ali ne sumnja da će se to u bliskoj budućnosti i ostvariti.

Uprkos njenim mladim godinama, Ema ide ka tome da svoju prvu ljubav razvija koliko god je to moguće, i da iza sebe ostavlja zavidne rezultate. Za sami kraj, izrazila je želju da poruči jednu simboličnu poruku:

Svim stipendistima šaljem poruku da u životu uvijek trebamo imati neke više ciljeve. Ništa se ne dešava preko noći, potrebno je mnogo rada i strpljenja, ali rezultat naravno na kraju ne izostaje. Vjerujte u sebe i radite na sebi, jer je to ono što samo vi možete, niko drugi!