Moderan način života donio je i brojne izazove u vezi s mentalnim zdravljem koji postaju sve vidljiviji, posebno među mladim ljudima. O prevenciji, tretmanu i podršci koja je neophodna za izgradnju zdravih i stabilnih generacija razgovarali smo s Vedinom Ajanović, psihologinjom i našom alumnisticom.
Vedina svojim bogatim iskustvom i posvećenošću ovoj oblasti pruža neprocjenjiv uvid u bolje razumijevanje i pružanje podrške onima kojima je ona najpotrebnija.
Koji su najčešći uzroci anksioznosti i depresije kod djece i adolescenata danas?
Simptomi depresije i anksioznosti javljaju se kao odgovor na događaje koji su stresni, ali mogu se javiti i bez vanjskog utjecaja. Porodični hereditet, tj. ako dijete ima jednog roditelja koji ima depresiju, to ga čini sklonijim da na stres reagira depresivnim simptomima. Zatim, utjecaj hormona (hormon stresa (kortizol) i spolni hormoni tokom puberteta) na biološke promjene u mozgu mogu dovesti do različitih simptoma. Disfunkcionalni porodični odnosi: loši odnosi između roditelja i djece, bračni problemi roditelja, razvod, nasilje u porodici ili smrtni gubici u porodici znatno mogu utjecati na mentalno zdravlje djece. Vršnjačko zlostavljanje, neprihvaćenost od vršnjačke grupe, poteškoće s prilagodbom u školi ili s vršnjacima, također, ukazuju na nizak socioekonomski status. Pri prvoj pojavi simptoma potrebno je potražiti stručnu pomoć i podršku.
Na koji način porodična atmosfera i odnosi unutar porodice utječu na mentalno zdravlje djece?
Pored toga što od roditelja nasljeđuje temperament, kao podlogu za razvoj emocionalnosti, dijete od roditelja uči i modelirati svoje ponašanje, kako se nositi s gotovo svime što ga čeka kroz faze razvoja koje su ispred njega. Ako su roditelji pogođeni vanjskim stresovima kao što su nezaposlenost, nepovoljne ekonomske prilike, prirodne katastrofe, bolesti članova porodice i sl., to može nepovoljno utjecati na mentalno zdravlje djeteta, ali uveliko zavisi od kapaciteta roditelja da se nose s navedenim izazovima. Njihova reakcija na stresne situacije, rješavanje i prevazilaženje problema utjecat će pozitivno ili negativno na mentalno zdravlje djece. Problemi unutar porodice – loši bračni odnosi roditelja te psihičko ili fizičko nasilje narušavaju samopouzdanje, samopoštovanje i opću sliku djeteta o sebi, jer se dijete identificira kroz roditelje, ogleda se u njima.
Kako mentalno zdravlje gleda na društvene mreže i viralni svijet?
Društvene mreže, kao i općenito tehnološki napredak, postale su sastavni dio života mladih ljudi, ali i odraslih. U mnogim aspektima olakšavaju pristup informacijama i samu komunikaciju, ali ne možemo zanemariti negativni utjecaj na mentalno zdravlje. Potreba da se kroz društvene mreže pokaže “idealno ja” može iskriviti realnu sliku o sebi.
Pozitivan učinak u onom je dijelu gdje korisnici osjećaju pripadnost vršnjačkoj zajednici kroz stvarne zajedničke interese te na taj način stječu kolektivno samopoštovanje. Međutim, problem nastaje kada adolescent postane fokusiran i opterećen “lajkovima”, a ako broj nije zadovoljavajući, može se osjećati neprihvaćeno, neadekvatno; može se desiti da provodi značajno duže vremena pokušavajući kreirati sadržaj na koji će imati pozitivan odgovor vršnjačke grupe i tako zanemariti druge segmente života, kao što su školovanje, hobiji, vrijeme s porodicom, ili razviti nezdravu opsjednutost sobom. U ozbiljnim slučajevima dolazi do gubitka svijesti o realnosti i vlastitom identitetu.
Kako se nositi s vršnjačkim pritiskom i nasiljem u školi, posebno kada je riječ o online nasilju?
Prije svega, potrebno je izgraditi odnos sa djetetom kako bi se ono osjetilo slobodnim podijeliti informacije o bilo kojem obliku vršnjačkog nasilja; odnos u kojem dijete zna da ćete ga podržati, da ga nećete osuđivati i da ćete mu pomoći da se problem riješi; odnos u kojem se dijete osjeća sigurno. Trauma ne nastaje samo zbog onog uznemirujućeg iskustva koje smo doživjeli, nego i zbog toga što nije bilo nikoga ko će nam pomoći u tom trenutku. Najznačajnije je dati djetetu dozvolu da se odbrani, naučiti ga razlikovati napad od odbrane. Kada dijete zna i vjeruje da može odbraniti se i zauzeti za sebe, neće se osjećati nemoćno, samim time će imati veće samopoštovanje i samopouzdanje. Djetetu je potrebno omogućiti i stručnu psihološku podršku gdje će se raditi na neprijatnim ili traumatskim iskustvima u sigurnom prostoru i naučiti da nije krivo zato što je doživjelo vršnjačko nasilje.
Kada govorimo o cyber nasilju, otežavajući je faktor brzina širenja informacije i postojanje pisanog traga o zlostavljanju. I u slučaju cyber nasilja podrška se djetetu pruža na isti način.
Koliko je važno stvarati sigurno i podržavajuće okruženje za mentalno zdravlje djece i adolescenata? Na koji način možemo svi zajedno, inspirirani primjerom Fondacije Hastor, doprinijeti jačanju osjećaja pripadnosti, samopouzdanja i emocionalne stabilnosti kod mladih u našim zajednicama?
Fondacija Hastor od samog svog osnivanja primjer je konstruiranja zdravih ličnosti kod mnoge djece širom BiH. Uči nas kako prevazići razlike, osnažiti zajednicu, prihvatiti i podržavati jedni druge, učiti, rasti i napredovati. Svaki stipendista osjeća pripadnost i prihvaćenost u velikoj zajednici Fondacije Hastor, a to je jedan od temelja na kojem se gradi mentalno zdravlje pojedinca i zajednice.
