Hamza Turulja, bosanskohercegovački karatista i stipendista Fondacije Hastor, donio je još jednu zlatnu pobjedu u svoju domovinu, i to, ni manje ni više, nego titulu svjetskog šampiona.

Tim smo povodom razgovarali s Hamzom, koji nam prenosi utiske s ovog velikog takmičenja te donosi više detalja o svakodnevnom životu jednog karate reprezentativca.

  1. Hamza, bio si zaista na veoma velikom i važnom takmičenju. Kako je izgledalo takmičenje i kakva je bila konkurencija?

Tako je. Serija A na kojoj sam osvojio zlatnu medalju je sama po sebi drugi najveći nivo takmičenja. Dolazi odmah nakon Premijer lige. Pobjedu sam osvojio na svom prvom nastupu, a nastupao sam u kategoriji do 84 kg.

Što se tiče konkurencije, bilo je 96 takmičera i ovo je jedno od najjačih takmičenja do sada kada je u pitanju Serija A. Uspio sam savladati predstavnike Francuske, Kazahstana, SAD-a, Austrije, Srbije i Japana.

  1. Ovo je tvoja druga zlatna medalja na ovako visokom nivou. Šta ona predstavlja za tebe?

Da, već sam ranije osvojio zlatnu medalju u drugoj kategoriji na istom nivou. Mogu se pohvaliti da sam jedini karatista u BiH koji ima dvije zlatne medalje s ovog nivoa, što joj daje još posebniji značaj.

  1. Kako se pripremaš za velika takmičenja?

Pripreme za velika takmičenja poput ovog traju godinama, odnosno, to je kontinuitet i pitanje forme. Rad mora biti svakodnevan i uporan kako bi i forma bila na zavidnom nivou. Osim toga, moj tipičan dan je ispunjen sportom kada god mi za to obaveze dozvoljavaju. Trudim se vrijeme provoditi u prirodi, voziti bicikl, igrati nogomet, tenis i slično. Naravno, uvijek mi je fokus na karateu i sve je podređeno sportskom uspjehu.

  1. Kako uspijevaš uskladiti akademske obaveze sa intenzivnim treninzima i takmičenjima?

Trudim se da moj sportski put ne ostane samo u dvorani, te da svoje znanje steknem i u teoriji te dodatno proširim znanja. Naravno, veoma je teško imati dvojnu karijeru, pogotovo u Bosni i Hercegovini, ali ukoliko radite na sebi i savladavate prepreke jednu po jednu, mislim da je sve moguće i da je sport veliki dokaz toga.

 

Razgovorao: Lorens Stranjak