U saradnji s Prevent grupacijom, a uz podršku Njemačkog društva za međunarodnu saradnju GIZ, u okviru programa DEVELOPPP.de Fondacija Hastor provodi projekat „IDEAL – Improving and Developing the Educational and Learning System for plastic workers in B&H“. Glavni cilj ovog projekta je poboljšanje kvaliteta stručnog obrazovanja za zanimanje plastičar, kako bi se na području Bosansko-podrinjskog kantona stvorio stručni kadar za rad na najsavremenijim mašinama. U srijedu, 12. februara, u Goraždu su nas posjetili predstavnici medija. Njihove utiske tog dana pročitajte u nastavku.
Svega nekoliko minuta od centra Goražda i već smo stigli ispred ogromnih zgrada firme Prevent COMPONENTS, gdje učenici Srednje stručne škole „Džemala Bijedića“, usmjerenja Prerađivač plastike, zahvaljujući projektu „Poboljšanje i razvoj obrazovnog sistema za plastičare u BiH (IDEAL)“, obavljaju svoju redovnu plaćenu praktičnu nastavu. Po svjetskim standardima uređena firma, prvo je što se moglo primijetiti na putu ka pogonu. A pri samom ulasku velike mašine, radnici razvrstani po bojama, te miris plastike.
Pažnju su odmah privukli dječak i djevojčica u žutim majicama, koji su sjedili za mašinom koja se nalazila odmah do vrata. Njih dvoje su prebirali plastične komade po papirnim kutijama. Iako su bili veoma stidni raspoloženo su rekli DA fotkanju. Saznajem da žute majice u firmi nose učenici koji obavljaju praktičnu nastavu, pa ih pitam kako im se sviđa raditi s plastikom, s obzirom na to da se zato školuju, te šta podrazumijeva njihov praktični rad. „Kada dođemo prvo svi dobijemo zaduženja. Imamo mentora koji nam pomaže i govori šta treba da radimo. Dosad sam bila u mjernoj sobi, to je soba za mjerenje komada dijelova za auta, ili nešto drugo“, kaže Ena Spahović, koja je trenutno prva godina Srednje stručne škole „Džemala Bijedića“ u Goraždu.
Njen drug iz razreda Dušan Vorić nadovezuje se riječima „praksa je super, kolege su jako prijatne ovdje i spremni su pomoći. Ako ne znaš, oni ti priđu i sve ti objasne“. Jedan je od onih koji budućnost žele ostvariti ovdje. „Nadam se da ću se u budućnosti baviti ovim zanimanjem i ostati u Bosni i Hercegovini“, istaknuo je
Riječ je o prvoj generaciji učenika koji su imali priliku u okviru projekta IDEAL da imaju praktičnu nastavu. A kako kaže njihova mentorica Dženana Omanović, koja je danas vrijedno nagledala rad mladih nada BiH, postoji urađen nastavni plan i program gdje je jasno definirano kod svakog dolaska šta je u fokusu praktične nastave. „Učenike koji dolaze na praksu podijelimo po segmentima proizvodnje, tako da jedna osoba može taj dan da dobije na jednom radnom mjestu apsolutnu pažnju i posvećenost i da dobije znanje za to radno mjesto“, ističe.
Navodi kako Preventu COMPONENTS predstavlja veliko zadovoljstvo činjenica da dijele dugogodišnja stečena iskustva s učenicima. „Bitno je napraviti sponu između nastavnog plana i prakse, mnogo lakše je naučiti određene nastavne cjeline kada usmeno pričate o tome, a onda to i vidite. Na početku učenici dobiju instrukcije kako da se ponašaju u pogonu, odnosno kako da rade, a onda postepeno postaju opušteniji i postaju dio našeg tima“, kaže Dženana.
Učenici koji se tek upoznaju s mašinama i generalno proizvodnjom, krajičkom oka nas promatraju, dok stariji radnici bez obzira na našu prisutnost rade predano i maksimalno skoncentrirano.
Da mladi nisu uvijek imali priliku podsjeća direktor Fondacije Hastor Seid Fijuljanin, koji sa Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH implementira projekta IDEAL u okviru programa develoPPP.de Njemačkog saveznog ministarstva za ekonomsku suradnju i razvoj (BMZ).
„Shvatili da ćemo kad-tada doći u poziciju da ćemo imati sve manji broj ljudi koji će se uopće školovati u BiH i onda smo kroz našu kompaniju Prevent COMPONENTS, došli na ideju da uđemo u formalni dio obrazovanja i da poboljšamo praktičnu nastavu. Riješili smo da se fokusiramo na područje Goražda, jer smo smatrali da ima potencijal. Napisali smo projekat i odlučili se da izmijenimo legislativu kako bi jedno cijelo odjeljenje stručne škole moglo da dođe u kompaniju i da tamo radi praktičnu nastavu, te da se to računa kao redovna školska aktivnost. Imali smo veliki izazov, ali uključili smo sve ključne aktere“, kaže Fijuljanin.
I dok tinejdžeri u hali tankim ručicama, u modernim pantolama i tenisicama nose kutijice, proučavaju mašine, mjere komade plastike, saznajem da njih 95 posto doskoro uopće nisu znali kako izgleda radni pogon. „I to je jedan od velikih uspjeha ovog projekta. Ne samo da će se djeca upoznati s radnim procesima, proizvodnim procesima, da ne govorimo o modernim tehnologijama, već će biti u prilici da zavole rad, da shvate da postoji posao u BiH koji je mnogo iznad svega što se ovdje dešava. Onaj ko želi već nakon srednje škole da stvara egzistenciju za to će imati priliku u jednoj modernoj firmi i okruženju uz podršku kolega“, poručio je Fijuljanin.
Informacija koja je cijelom tom procesu najpozitivnija jeste da se ovim mladim ljudima pruža i prilika nakon prakse da ostanu da rade. „Mi smo se kroz projekat obavezali da svima ponudimo posao, dakle jedno cijelo odjeljenje ćemo zaposliti, i to je po mom mišljenju najmanji izazov. Ono što mene raduje jeste da se ovaj projekat nastavlja“, zaključio je Fijuljanin
Rastajemo se s divnim ljudima iz Preventa i upućujemo se prema Srednjoj stručnoj školi „Džemal Bijedić“, gdje nas toplo dočekuje direktor ove škole Admir Kurtović i ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta BPK Arman Bešlija. Ovo je prvi put da na zidu škole vidim velikim slovima ispisanu viziju i misiju škole – osigurati stručne kadrove potrebne lokalnom tržištu. „Primarna misija je da osigura stručne kadrove za BPK, a to je moguće samo praktičnom nastavom. Što je praktična nastava bolja, to učenici dobivaju bolje vještine i znanja. Što su više u dodiru s realnim okruženjem rada to stječu više iskustva. Zastarijevanje zanimanja koja smo nekada školovali dovela je do toga da su poslodavci morali da nađu rješenje u samom obrazovnom sistemu. Neadekvatnost nivoa znanja osoblja u smislu novijih tehnologija su nas natjerali da se otvorimo u tom dijelu, da šaljemo naše nastavnike u firme i da se prilagođava sve obrazovnom sistemu“, mišljenja je direktor Kurtović.
Kaže kada je došao na poziciju direktora da su ključne tehnologije bile bazirane na znanju otprije 30 godina, dok su danas kabineti u ovoj školi opremljeni po vrhunskim standardima i na raspolaganju su više od 208 učenika, od kojih pola ima praktičnu nastavu u lokalnim kompanijama.
Važnost jednog ovakvog projekta, koji ujedno radni na upošljavanju mladih, ali i njihovom ostanku u BiH, prepoznalo je i Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta BPK. „U toku nekoliko proteklih godina ostvarili smo dobru suradnju s privredom, morali smo izmijeniti nastavne planove i programe, te ih uskladiti s tržištem rada. Donijeli smo prvi Pravilnik o obavljanju praktične nastave, kojim se praktični rad djece plaća. U ovom trenutku imamo 13 privrednih subjekata koji se uključuju u program gdje šaljemo naše učenike i gdje obavljaju praktičnu nastavu“, ističe ministar Bešlija.
Da je ova priča rezultirala pozitivnim ishodom pokazuju reakcije privrednih subjekata koji su učenike nagrađivali određenim poklonima kako bi ih zadržali u svojim kompanijama, te kako bi njihovo stečeno znanje mogli iskoristiti u BiH. Jedna firma je za maturu čak poslala službena auta učenicima, platila im odijela i kupila mobilne aparate.
I dok se polako udaljavam od ovog malog grada na Drini, shvaćam da ipak postoje pozitivne priče u ovoj državi, u ovom silnom ludilu odlaska, i da tamo neko misli da mu je ovdje mjesto, ali ne smo da misli, već da ima čemu da se nada, jer ima garanciju sutra kada završi školu da će dobiti posao. Vijugave ceste i snijeg preko Romanije, blagih osmijeh na licu, jer na kraju tunela ipak ima svjetla, pa čak i za nas.
(Adin Šabić, Interview.ba)