Najbolji indikator uspješnog sprovođenja misije Fondacije Hastor jesu rezultati stipendista na koje smo ponosni i sa zadovoljstvom vam ih predstavljamo. U nastavku teksta ćete upoznati našeg mladog i talentovanog stipendistu Emina Čekru. Njegov hobi jeste pisanje, a talenat je otkrio s petnaest godina.

Kada ga pitate odakle dolazi, Emin kaže: Dolazim iz jednog gradića gdje se svako jutro zagledam u planinu Hrgud, suncem okupanu, gdje vjetar dolinu ljubi, gdje rijeka Bregava prokrči u kamenu svoj izvor, gdje se jata ptica selica jedva odvajaju na dalek’ put, jer ljepotu doma napustiti lahko nije, gdje tamne noći traže svijetlu zoru ezanima okićenu, gdje svaki insan ima takda da čuva, da ljubi, da osjeća, da čuje, da se ponosi, da uzme, da uživa – Stolac grad.

Emin je porijeklom iz Sarajeva, a tek s nekoliko mjeseci svog života vratio se u svoje porodično prijestolje i ovaj hercegovački biser. U Stocu je završio osnovnu i srednju ekonomsku školu, a odušak od brojeva i računskih operacija, kaže, nalazi u pisanju. Dalji obrazovni put planira nastaviti na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Istinsku ljubav prema životinjama odlučio je pretočiti u humani poziv. Kako Emin kaže, upis na ovaj fakultet bio bi ostvarenje njegovog dječačkog sna. Istinsku ljubav prema gradu u kojem živi nije htio kriti, pa se prijavio na literarni konkurs pod nazivom „Enes Ratkušić“, s radom „Moj Stolac, moji snovi“ te je osvojio prvo mjesto. Ime Enes Ratkušić u Stocu znači mnogo, a naš stipendista je ponosan što je baš u ovakvom takmičenju učestvovao i bio najbolji u istom.  Inspiraciju, kaže, pronalazi u svakodnevnom životu, prirodi i dobroti svijeta koja nas okružuje.

Dugogodišnji angažman u srednjoj školi podstakao ga je na književno putovanje koje planira nastaviti, a na takmičenje se prijavio po nagovoru profesora bosanskog jezika i književnosti. U osvrtu na samo takmičenje i srednjoškolski period, Emin se rado prisjetio emocija koje su ga preovladale na dodjeli nagrade:

Moje putovanje u Srednjoj školi Stolac završilo je prije nekoliko dana te sam u njenim prostorijama primio plaketu za osvojeno 1. mjesto. Emotivni trenutak na uručivanju plakete te Enesove knjige „Bosna je veća od Evrope„ bio je riječima neopisiv… U tom trenutku kroz tijelo su prošli mnogobrojni trnci za čije značenje ni sam ne znam.

Za Emina ova nagrada predstavlja još jednu potvrdu o isplativosti predanog rada, a kako i sam kaže, iako je bio vruć ljetni dan na dodjeli nagrade, prvo mjesto za njega predstavlja tropsko osvježenje. Najznačajnija podrška u životu su članovi porodice i prijatelji, stoga su dragi ljudi neizostavan dio i Eminove priče. Posebnu notu ovom takmičenju dao je i takmičarski duh između školskih kolega.

Na to da li planira napisati svoju knjigu, Emin nam je otkrio da, skrivajući se od drugih ljudi i u tišini, ispisuje stranice novog djela, za koje se nada da ćemo uskoro moći imati priliku da ga pročitamo.

Emin o poziciji Fondacije Hastor u njegovom životu kaže:

Kako život čine putevi koje iz dana u dan prolazimo, na jednom od njih me prati i Fondacija Hastor, čiji sam stipendista već godinu dana. Fondacija je znatno olakšala moj put ka ostvarenju snova i pomogla mi u sticanju novih znanja i iskustava.

Eminu želimo puno sreće u budućnosti i na fakultetu te sličnim takmičenjima i projektima. On je primjer mlade osobe na koju se možemo ugledati, a mladima poručuje: Budite pero koje iz dana u dan piše svijetla slova na bijele stranice života obasute znanjem, dobrotom i plemenitošću čovjeka.

Hana Kolasević