U eri modernizacije rijetkost je vidjeti mlade ljude koji su posvećeni historijskim naukama. Savremeno društvo nametnulo je trend da mladi ljudi nemaju potrebu za proučavanjem i istraživanjem prošlosti jer je to već sve odrađeno, ali istrajnost, bunt i borba odlike su mladih koji će razbiti još jedan mit i pokrenuti neka nova pitanja.
Ovog puta predstavljamo priču našeg stipendiste Luke Gajića koji je član ove velike porodice već četiri godine. Pohađa 2. razred Srednje medicinske škole u Sarajevu. Ističe da zanimanje za koje se školuje nema baš puno veze s njegovim interesovanjima koja su mnogobrojna. Bavi se historijom i filozofijom, a pored toga se zanima i za politiku. Svira harmoniku i veliki je obožavatelj umjetnosti i književnosti. Aktivno govori nekoliko jezika među kojima su engleski, njemački i francuski, a na samom polju lingvistike ima puno iskustva i zanimanja. Za historiju i politiku počeo se zanimati na jednom času o Prvom svjetskom ratu u osnovnoj školi. Tada je na jednoj debati o Gavrilu Principu iskazao izuzetne govorničke vještine koje se i dan-danas nastavljaju usavršavati.
Opisivan sam kao dobar govornik i vješt argumentista. Svaki trenutak našeg života je tu zbog historije, a sve što mi radimo u današnjem svijetu produkt je politike, tek kada se malo upustite u materiju, počinjete razumijevati. Mnogi historiju smatraju dosadnom, a predmet u školi bespotrebnim iz prostog razloga što plan i program ne radi ono što je poenta historijske nauke, a to je, „historia est magistra vitae“, tj. naučiti nešto iz historijskih grešaka kako se iste više nikad ne bi ponavljale.
Filozofija mu je pomogla da razumije neke tokove i pojave u svijetu.
Mi filozofe često zamišljamo kao neke zamišljene ljude koji pričaju puno nepovezanih stvari i „prave se pametni“, ali to nije tako.
Smatra da adolescenti najviše razmišljaju i ispitivaju, što je normalna faza odrastanja, ali kao glavni problem ističe način na kojem temelje svoje razmišljanje.
U filozofiji ne možete biti potpuni ekspert jer će uvijek biti nešto što mi kao ljudi nismo iskusili ili nismo dostigli, zaključuje Luka.
Luka je bio učesnik na seminaru „Nulti čas kulture sjećanja“ koji organizuju Fondacija „Friedrich-Ebert-Stiftung“ i NGO „Oštra nula“. Na seminar je otišao kao jedan poprilično objektivan posmatrač.
Moja pozadina je jako raznolika i u okviru tema novije historije postavljam se izuzetno objektivno.
Na pomenutom seminaru su bili brojni gosti i aktivnosti koje su zaokruživale stanje kulture sjećanja u državama bivše Jugoslavije, a za koje se Luka izrazito interesuje te u budućnosti želi postati ekspert upravo iz nauke koja se bavi ključnim pojmom „kultura sjećanja“. Kao najdraži trenutak Luka izdvaja druženja sa svojim vršnjacima, a najznačajnijom aktivnošću smatra analiziranje i upoređivanje udžbenika u upotrebi u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine.
Razlike u sadržaju udžbenika historije su definitivno jedan problem s kojim se moramo pozabaviti u budućnosti, ali za to nam treba podrška vodećih struktura u društvu kako bismo diskurs uveli na pravi put.
Za Luku, Fondacija je ogromna podrška u intelektualnom i socijalnom razvoju. Ona nudi kvalitetno širenje vidika i omogućava izražavanje mišljenja mladih bez cenzura u svojim namjerama.
Uvijek visoka posvećenost mojih mentora me svakog dana sve više inspiriše da nastavim u svojim naumima i pomaže mi da pobjedim sve nedoumice koje imam.
Svim stipendistima želi poručiti da maksimalno iskoriste prilike koje im se nude, jer je Fondacija puno više od onoga što oni možda misle.
Naravno, Luki u nastavku njegovog rada želimo svako dobro i uspjeh te da svoje snove prati i predoči ih u stvarnost jer, kako kažu, mašta uvijek može postati stvarnost ako se odlučimo za taj korak.
Pripremio: Amar Velagić
