Veoma uspješna i ambiciozna Ada Avdagić, članica taekwondo kluba „Sarajevo“, osvajačica je zlatnih i bronzanih medalja i državna je prvakinja u taekwondou, a od 2020. godine proglašena je i olimpijskom nadom Bosne i Hercegovine. Prva je na svjetskoj rang-listi juniorki 2021. godine u kategoriji do 42 kg, a onda je nešto kasnije zauzela i prvo mjesto na rang-listi u kategoriji do 46 kg.

Kako je sve počelo i odakle ljubav prema ovoj disciplini od Ade ćemo saznati u nastavku. Čitajte njenu priču i uživajte!

Kao odgovor na pitanje kako je krenuo njen put ka uspjehu, Ada kaže da je sve počelo slučajno kada je s ocem otišla na jedan probni trening.  Iako je već bila aktivna u školi baleta, taekwondo je ipak postao put koji će obilježiti njenu uspješnu sportsku karijeru, ali i cijeli njen život.

Sve je počelo u sedmoj godini moga života kada sam s ocem otišla na jedan probni taekwondo trening, iako sam tada bila već aktivna u školi baleta. Taekwondo me osvojio svojom atraktivnošću, dinamikom i učenjem o samodisciplini. Sve je to ostavilo dubok trag na meni i evo već 10 godina u taekwondou s još većim žarom idem naprijed.

Ada kaže da je bilo veoma teško uskladiti školu i sport, ponajviše zbog čestog odsustva sa školske nastave, ali je s vremenom uz podršku, kako profesora tako i roditelja, naučila kako uskladiti sve obaveze i rasporediti svoje vrijeme na pravi način.

Čovjek se brzo adaptira na procese u kojima se zadesi pa me ova promjena nije spriječila da sport spojim sa svojim obrazovanjem i školskim obavezama, navodi Ada.

Kako je stipendistica Ada kontinuirano i vrijedno trenirala, tako su i takmičenja postajala ozbiljnija i značajnija te je dobila motivaciju da se još više potrudi i postane ovo što je danas: ponos Bosne i Hercegovine koji će jednog dana sigurno postati ponos čitave Evrope kada je u pitanju taekwondo. Sa samopouzdanjem nam priča kako jednog dana želi da bude najbolja u svijetu taekwondo-a, za šta je do sada napravila dobar uvod učestvovanjem na evropskim i svjetskim prvenstvima gdje je ostvarila izvanredne rezultate.

Put je težak, popločan uspjesima i padovima, svaki od tih padova moj je vjetar u leđa da nastavim još jača i bolja pa me oni ne ometaju na mom putu ka ostvarenju cilja, a nada u bolje sutra nikad ne umire, posebno u srcu sportaša, zaključuje Ada.

Kada su u pitanju njeni izvanredni rezultati, ističe da su to posebni momenti, momenti u kojima su pomiješane emocije sreće, zadovoljstva i činjenice da se svako odricanje i naporno treniranje na kraju isplati. Tada, ali i na cijelom njenom putu, najveća podrška su njena porodica i trener s kojim je svih ovih godina predano i uporno radila na ostvarivanju ovako uspješne sportske karijere.

Kada na terenu dobijete neki meč, ta pobjeda nije samo za medalju, ona je mnogo više od toga, emocije u tom trenutku su neopisive, aplauz i podrška publike dodatni su osjećaj sigurnosti i uspjeha na terenu, stoga moram biti svjesna u svakom momentu da sam to ja, Ada, i da moram pobijediti.

Naša stipendistica Ada Avdagić je članica taekwondo kluba „Sarajevo“ od samog njegovog osnivanja, tj. od 2012. godine. Nakon samo jedne godine treniranja u ovom klubu počela je učestvovati prvenstveno na lokalnim takmičenjima gdje je osvojila svoje prve medalje koje su bile svojevrsna najava regionalnih turnira.

Prve korake u tom dijelu života pamtim kao djevojčica koja je bila uporna, puna elana i upijala sam svaki korak svog trenera bez kojeg moj rad i trening ne bi bio ostvaren. Bila sam cijenjena u grupi koja je bila jedna od najboljih tog vremena, osvajali smo mnoge turnire i mečeve te nam je pobjeda bila jedina poznanica. Sve je krenulo od lokalnih turnira, a kada su osvojene i prve medalje, počela sam da idem i na regionalne turnire i shvatila da je taekwondo moj san za kojim žudim i koji se ostvaruje.  

Neizostavno mjesto u njenom životu ima i Fondacija Hastor za koju s ponosom kaže da je njena druga porodica.

Fondacija Hastor ima posebno mjesto u mom životu, u njoj se osjećam kao dio velike i uspješne porodice. Mnogo prijatelja iz Fondacije me je podržalo, a većinu njih upoznajem i danas, ta činjenica govori koliko je zapravo Fondacija Hastor bitna i važna za našu zemlju. Uz to imam i finansijsku podršku i prva moja stipendija jeste stipendija Fondacije Hastor kojoj sam neizmjerno zahvalna na svemu što čini za mene. Sam čin stupanja u Fondaciju Hastor napravio je preokret u mom životu te su na taj način moji uspjesi krenuli uzlaznom putanjom.

Veliki je ljubitelj volontiranja i ističe da je kroz volontiranje spoznala važnost komunikacije i interakcije u društvu što je jako važno za vrijeme u kojem se nalazimo.

Nastojim pronaći vrijeme i mogućnosti da bar djelomično budem dio volonterske zajednice i dam svoj doprinos istoj. Sve promjene koje se dešavaju polaze od pojedinca, ja na taj način želim biti pokretač pozitivnih promjena u jednoj lokalnoj zajednici, naravno sve to s mojim mentorima i grupom ostalih volontera.

O čemu to najviše sanja naša Ada? Ističe da je san svakog sportaša nastup i medalja s Olimpijskih igara koje će biti održane u Parizu 2024. godine.

Svaki uspjeh je važan i veliki je doprinos za jednog pojedinca, ali uvijek može bolje, mora biti bolje. Moj san jeste medalja s Olimpijskih igara za koju ću se truditi i, nadam se, osvojiti. Svaki san je moguć, a ostvarit ćemo ga samo ako smo dovoljno uvjereni da ga možemo iznijeti na svojim leđima uz nadu i redovan rad na istom.

Uskoro očekuje potpisivanje ugovora za olimpijske stipendije od MOK i OK BiH što će biti podrška na putu ka OI Pariz 2024.

Od 2020. godine imam status olimpijske nade BiH zahvaljujući ranijim rezultatima, a uskoro očekujem i potpisivanje ugovora za olimpijsku stipendiju od MOK i OK BiH što će biti podrška na mom putu ka OI Pariz 2024. Državna prvakinja sam 2016, 2017, 2018, 2019. i 2020. godine. Zbog povrede nisam nastupala na državnom prvenstvu 2021, na moju žalost ili radost, tako je trebalo biti, ali me to nije zaustavilo u cilju za koji se borim.

Na samom kraju pitali smo Adu šta to ima poručiti mlađim naraštajima i stipendistima Fondacije Hastor.

Vjerujte u svoje snove i nikad ne odustajte. Svaki trud i rad kad-tad će dati željene rezultate. Ja sam svoj san započela s vjerom i nadom da ću jednog dana biti zlatno dijete Bosne i Hercegovine, moje domovine, da ću osvjetlati obraz mojih roditelja, trenera, porodice i prijatelja kao i moje Fondacije Hastor.

Poseban je osjećaj znati da druge činiš sretnim i ponosnim djelima koje činiš!

Pripremio: Emin Čekro