Da veza s Fondacijom ne prestaje završetkom školovanja svjedoče inspirativne priče naših alumnista koji Fondaciju Hastor nose u srcima i godinama nakon posljednjih potpisanih ugovora. Ako ste se nekad pitali ko je uređivao prvu verziju biltena koji čitate svakog mjeseca, odgovor se nalazi u priči ovomjesečnog alumniste koji je, kako ćemo u nastavku i prikazati, po mnogo čemu poseban primjer stipendiste Fondacije Hastor.
Prvi urednik biltena Fondacije Hastor Enver Fejzović rođen je u Kaknju. Završio je gimnaziju „Muhsin Rizvić“ u Kaknju, a nakon toga upisuje Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu gdje stiče akademsko zvanje bachelor fizike. Trenutno radi kao profesor fizike u dvije srednje škole u Kaknju. Enver je u doba kada je bio stipendista na svojevrstan način otvorio i počeo uređivati stranice našeg biltena koje smo mi sa zadovoljstvom nastavili ispisivati i proširivati novim uspješnim pričama kako sadašnjih tako i bivših stipendista Fondacije. U skladu s rečenim, posebna nam je čast u nastavku donijeti Enverovu priču i zauvijek je utkati u ove stranice kao primjer koliko je Fondacija Hastor ponosna na svoje stipendiste koji su uspjeli ostvariti svoje ciljeve, ali i postaviti nove i nanovo težiti njihovom ostvarenju.
Enver je postao stipendista Fondacije Hastor 2006. godine i samim tim spada u prvu generaciju naših stipendista. Rado se prisjeća svog intervjua za stipendiju na kojem je upoznao učitelja Ramu i Nerminu Smajić koji su mu pomogli da uspješno realizuje volonterske obaveze u kancelariji i na terenu. Od trenutka kada je postao stipendista pa sve do okončanja tog statusa, Enver je marljivo i predano obavljao svoje volonterske dužnosti i trudio se dati sve od sebe da unaprijedi misiju Fondacije te da njenu ideju o volonterskom radu ostvari na najbolji mogući način. Kao urednik biltena imao je obavezu pripremati i uređivati tekstove sa šest drugih stipendista. Osobe koje su volontirale na terenu dijelile su iskustva s volontiranja od čega su članovi redakcije krojili inspirirajuće priče.
Naš alumnista se posebno sjeća svog volontiranja na terenu. Volonterski rad u to vrijeme je podrazumijevao 16 sati provedenih s učenicima. Jedan vikend svakog mjeseca je provodio sa svojom grupom u mjestu Ilovača kod Goražda. Budući da je Enver živio u Visokom, morao je svaki put putovati 150 km u jednom pravcu. Svako putovanje zahtijevalo je promjenu tri autobusa. Dvije godine je volontirao na ovaj način upoznavajući grad Goražde i njegove stanovnike za koje kaže da su zaista posebni ljudi spremni da pomognu u bilo kojem trenutku.
Pored redovnih volonterskih aktivnosti u kojima je pomagao učenicima da savladaju gradivo iz fizike, matematike i stranih jezika, imali su i slobodne aktivnosti u kojima su se igrali, družili i ojačavali svoje veze. Kao jedan od posebnijih sastanaka navodi vikend koji je sa stipendistima proveo u obilasku najstarijih stanovnika Ilovače. U znak zahvalnosti, sin jedne starice, koji je baš tada došao iz dijaspore na odmor, počastio je sve učenike skromnim poklonima. Ova gesta je Envera oduševila i bila je razlog da taj vikend s učenicima ostane duboko urezan u njegovom sjećanju.
Pored volontiranja na terenu imao sam priliku da volontiram i u kancelariji gdje sam najčešće obavljao poslove vezane za pristiglu dokumentaciju stipendista i odgovarao na pisma stipendista. Pored redovnog rasporeda, kad god sam imao pauzu na fakultetu, dolazio sam u kancelariju da volontiram i dešavalo se da u toku mjesec dana u kancelariji provedem i do 50 sati. Kolega Semir Mujkanović iz Brčkog bio mi je konkurencija i motivacija da što više vremena provedem volontirajući u kancelariji. Naš primjer je samo jedan u nizu primjera stipendista Fondacije Hastor koji su jedni drugima inspiracija i motivacija za svakodnevni napredak. Mi smo jedni u drugima vidjeli prijatelje i uzore i ja danas, čitajući o trenutnim stipendistima, vidim da je to nit koja se godinama provlači i ostaje ista, upravo je ona posebnost Fondacije i njenog tima. Sretan sam kad vidim da su uloge mene i mojih prijatelja naslijedili novi i uspješniji stipendisti koji su nastavili graditi i unapređivati ono što smo mi započeli 2006. godine.
Radionice, edukacije, druženja i materijalna pomoć samo su neki od benefita koje je Fondacija Hastor pružila Enveru. No, on ipak posebno izdvaja jedno poznanstvo koje je stekao u Fondaciji, a obilježilo je cijeli njegov život. Naime, na jednoj likovnoj izložbi radova učenika stipendista Fondacije Hastor upoznao je svoju sadašnju suprugu Ajlu Čalaš iz Goražda. Ajla je također bila stipendistica, prvo kao učenica srednje škole, a kasnije i kao studentica. Na ovaj način Enver je, kako ističe, ovjekovječio svoju vezu s Fondacijom Hastor što mu je posebno zadovoljstvo. Fondacija je tako ostala važan i poseban dio njegovog života koji ga prati i koji njeguje s velikom pažnjom.
Naši bivši stipendisti nam pokazuju koliko su se uslovi i način rada tokom svih ovih godina postojanja Fondacije Hastor promijenili. Broj stipendista se povećao mnogostruko, ali je cilj uvijek ostao isti. Priče o jakim prijateljstvima i životnim ljubavima samo su jedan u nizu dokaza posebnog funkcionisanja zajednice ljudi koje povezuje jedno – Fondacija Hastor.
Priredila: Nedžma Latić
