Svakog mjeseca studenti stipendisti Fondacije Hastor imaju jedan izuzetno odgovoran i poseban, možda i najposebniji zadatak, a to je volontiranje s mlađim stipendistima koji tek trebaju da izrastu u dobre ljude s izgrađenim osjećajem za pomaganje drugima. Taj zadatak nije nimalo lagan, a naši volonteri svakog mjeseca pripremaju sastanke koji će biti zanimljivi i korisni mlađim stipendistima i pomoću kojih će moći biti pripremljeni za sve ono što ih u budućnosti čeka. Cilj naše rubrike „Male priče velikih volontera“ je da donosi inspirativne, kreativne i motivirajuće priče s naših volontiranja na terenu, a ovaj mjesec vam, kao prvu u okviru ove rubrike, donosimo priču volonterske grupe čiji su mentori Jasmina Halilović, Ali Imran Alić, Amina Ćibo i Nermina Ćukas. Ovu vrijednu grupu čini 14 učenika stipendista Fondacije Hastor koji pohađaju Srednju školu Konjic, a svoje volonterske aktivnosti s mentorima realizuju u Konjicu.
Jedna od tema ovog mjeseca koju je ova volonterska grupa obrađivala jeste „Online komunikacija – kočnica u implementaciji ̔face to face komunikacije. Da ili ne?“. Društvene mreže i tehnologija potpuno su izmijenile način na koji ljudi komuniciraju, a usuđujemo se reći i način na koji ljudi žive. U posljednjih desetak godina pojavile su se neke nove društvene mreže, neke su gotovo potpuno iščezle, a budućnost će, čini se, isto tako biti vrlo zanimljiva. Upravo se događa i da nove platforme potiskuju živu riječ i naglasak stavljaju na drugačiji oblik komunikacije. S obzirom na to da je ova tema izuzetno aktuelna danas, mentori su prilikom priprema radionica za ovaj sastanak posvetili posebnu pažnju samoj tematici i metodama kroz koje će učenici moći usvojiti sva potrebna znanja. Učenici su prije početka volonterskog sastanka imali zadatak da razgovaraju s najstarijim članovima svoje porodice o tome kako su oni komunicirali te na koji način doživljavaju trendove današnjice kako bi na sastanku mogli napraviti paralelu između komunikacije danas i prije 50 godina. Na početku sastanka mentori su predstavili učenicima razvoj komunikacije kroz historiju. Zatim su zajednički na panou zabilježili evoluciju komunikacijskog procesa. Nakon toga su se detaljnije upoznali s karakteristikama online i „face to face“ komunikacije, također kroz prezentaciju. S učenicima su mentori odlučili razgovarati o tome da li današnja moderna komunikacija udaljava ljude te da li ljudi više vole razgovarati putem telefona ili uživo, a za njih su organizovali i malu radionicu. Radionice su jedan od načina rada koji učenici najviše vole, što je mentorima posebno drago zbog aktivnosti i njihove zainteresiranosti. Tokom radionice svako od učenika trebao je napisati u tabelu ono što on smatra prednostima i nedostacima uplitanja tehnologije u komunikaciju, a potom su napravili diskusiju o napisanom. Mentori su u diskusiju uključili i zadatak koji su dobili prije sastanka.
Nakon završene radionice zajedno su pogledali videosnimke o različitim aspektima komunikacije i uporedo s gledanjem videa koristili su dobijene informacije kako bi do kraja popunili tabelu s prednostima i manama oba načina komunikacije. Prisutni učenici i mentori su donijeli zaključak na kraju sastanka da je „face to face“ komunikacija njima lično draža, ali da im online komunikacija nije kočnica za „face to face“ komunikaciju. Jasmina i njena volonterska grupa s ovomjesečnog sastanka ističu važnost ispunjenog i svrsishodnog volontiranja te šalju primjer drugim mladim ljudima.
Kada je u pitanju volontiranje, smatramo da su pozitivnost, suosjećanje, otvoren um i spremnost da se društveno angažiramo gdje god je potrebno ključne stvari koje osoba može da razvije i na ličnom planu. Vrlo često volontiranje daje priliku da na neki način promijenimo živote ljudi, uključujući i svoje, i donosi nam zadovoljstvo jer imamo značajnu ulogu u tuđem životu. Volontiranje je način „vraćanja“ našoj zajednici uz razvijanje važnih društvenih vještina. Kroz volontiranje u Fondaciji Hastor otkrili smo da su prednosti volontiranja veće od svega čega se nekada sami odričemo kako bi realizovali planirana volontiranja, ističe mentorica Jasmina Halilović.
Glumica Audrey Hepburn je jednom rekla da „kako odrastamo shvatimo da imamo dvije ruke: jednu da pomognemo sebi, a drugu da pomognemo drugima“, a naši stipendisti svojim mjesečnim volontiranjima pokazuju da su upravo oni ti koji se vode tom izrekom. Volonterska grupa iz Konjica pokazala nam je koliko je važno da kroz volonterske sate u Fondaciji Hastor razgovaramo o našoj stvarnosti i onome što nas okružuje te koliko je važno da analiziramo svoju poziciju u odnosu na brojne promjene oko nas. Ova priča pokazuje i koliko su mladi ljudi spremni pokazati interesovanje za svijet u kojem žive i prepoznati konstantne promjene u tom svijetu te je zbog toga, vjerujemo, posebno korisna i inspirativna mladim ljudima.
Ovu priliku koristimo da se zahvalimo Vijeću mladih Grada Konjica i Udruženju Andalus na ustupanju prostorija za mjesečna volontiranja koja realizuju naši vrijedni stipendisti.
Pripremila: Aleksandra Đukić
