Nakon okončanja školovanja stipendisti Fondacije Hastor ostaju vezani za Fondaciju kao korijen za svoje drvo. Takvo korijenje teško je pokidati zbog veze koja umije biti izuzetno čvrsta i neraskidiva, koja je ispunjena pozitivnim emocijama i predivnim sjećanjima na period školovanja koji je ostao iza njih. Tako bivši stipendisti Fondacije Hastor njeguju povezanost s Fondacijom koja je nerijetko bila njihov glavni oslonac i podrška u životu. Vrijeme prolazi i ljudi se suočavaju s raznim promjenama i mnoga sjećanja blijede kada se zamijene novim i interesantnijim događajima. Samo jedno u životu svakog stipendiste, ma u kojem životnom dobu bio, ostaje isto – privrženost Fondaciji Hastor. Ovog mjeseca donosimo vam priču bivše stipendistice Aide Ribić.

Aida Ribić svoju priču donosi iz Hercegovine. Rođena je u Sarajevu, a svoje osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završila je u Konjicu. Stipendistica Fondacije Hastor bila je 5 godina tokom studiranja na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Trenutno je na specijalizaciji u JU Opća bolnica „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ Sarajevo iz oblasti pedijatrije.

Stipendistica Fondacije Hastor bila je kao student, od početka 2009. godine do 2014. godine. Kazuje kako je svoje volonterske sate obavljala na različite načine – u administraciji Fondacije, s učenicima osnovne škole u Hadžićima, s učenicima srednjih medicinskih škola u Sarajevu i s učenicima srednje škole u Konjicu. Volontiranje je za nju predstavljalo posebno iskustvo i još jednu stepenicu u životu koja joj je pomogla da unaprijedi svoje socijalne vještine.

Aida je svoju diplomu, tj. zvanje doktora opće medicine stekla 2014. godine u julu. Nedugo nakon diplomiranja počinje svoje prvo radno iskustvo u Domu zdravlja Konjic. Prve mjesece svoga rada opisuje kao neobične, izazovne i lijepe. Susret s realnošću i shvatanje velike odgovornosti koju sada ima nije bilo ni blizu onoga s čim se kao student susretala na vježbama i praksi. Kao i u svakom poslu, Aida se susretala s jednostavnim slučajevima, ali i s mnogo težim i komplikovanijim u kojima nije znala gdje je početak, a gdje kraj. Za takve situacije kaže da se osjećala kao da je u ronilačkom odijelu usred pustinje. Neke od tih nesavladivih prepreka upravo su bile stvari nemedicinske struke na koje nije imala utjecaj, ali su se itekako odražavale na njen rad kao ljekara. Ipak, Aida je sve izazove uspješno savladavala, a ističe kako su joj iskustva i vještine koje je godinama sticala volontiranjem u Fondaciji Hastor značajno pomogle u tome.

Prvo radno iskustvo bio je novi list i novo poglavlje mog života koje se polahko, ali detaljno ispisivalo. Novi kolektiv, novi ljudi, nove navike i nova poznanstva, a ono što je najbitnije, puno veća odgovornost i obaveza.

Ljubav prema djeci, kao najiskrenija i najčišća, bila je povod da Aida upiše medicinski fakultet, a nakon toga i specijalizaciju iz oblasti pedijatrije. Činjenica je da je Aida nekoliko godina bila mentor djeci u okviru Fondacije Hastor i na taj način se još više povezala s njima, ali i učila o njima pa je pedijatrija, kao oblast kojom se želi baviti, za nju od početka bila jedina želja i izbor. Kroz volonterske sate, razne teme, zadatke i radionice Aida je na poseban način naučila kako se približiti djeci, kako im prići i na pravi način iskazati ljubav kako bi zadobila njihovo povjerenje.

Aida svoje vrijeme, kada nije na poslu, voli provoditi u prirodi. Tako, kako kaže, najbolje odmara svoje misli, dušu i tijelo. Ljubav prema sportu i prirodi čuva još od malih nogu pa je tako već od prvog razreda osnovne škole postala članica odreda izviđača „Neretva Konjic“. Već duži niz godina član je Planinarskog društva „Borašnica“. Kako ističe, uživa u planinarenju i obilasku prelijepih planina naše države. Osim toga, u slobodno vrijeme bavi se yogom.

 Biti stipendista Fondacije za mene je značilo steći mnoga lijepa poznanstva, uz nezaboravna druženja na sastancima i izletima, te imati pomoć i podršku. U trenucima kada gradimo našu ličnost veoma je važno imati obaveze i odgovornosti uz spoznaju da uvijek imaš nekog kome se možeš obratiti.

Za kraj, Aidina poruka za stipendiste glasi:

Trenutnim stipendistima Fondacije Hastor poručila bih da vjeruju u sebe i svoje snove. S mnogo truda, rada ali i malo sreće sve se može postići. Kao članovi Fondacije dio su velike porodice. Volontirajući imaju priliku da steknu razne vještine koje će im biti od pomoći u životu. Ovdje imaju priliku da šire svoj krug poznanstva i na kraju, ono što je mnogo bitno – uvijek imaju podršku.

Pripremila: Adelisa Begić