Volontiranje ostavlja dubok utisak na pojedinca, pružajući priliku za lični rast, umrežavanje i doprinos društvu. Kroz volontiranje volonteri zajedničkim snagama rade na poboljšanju zajednice i stvaranju pozitivne promjene u svijetu oko sebe. Ovomjesečna rubrika Male priče velikih volontera pripremljena je na nešto drugačiji i posebniji način te vam u ovom tekstu donosimo iskustva naših mlađih stipendista koji su u toku mjeseca aprila sa svojim mentorima volontirali u okviru projekta „Punoljetstvo Fondacije Hastor u znaku dobročinstva“. Koliko njima znači volontiranje u zajednici i kakve uspomene nose s volontiranja, saznajte u nastavku.

Ajla Hasanović i Alma Osmanović volontiraju s dvjema grupama učenika – srednjoškolcima i osnovcima iz Tuzle. Ovaj mjesec naše vrijedne mentorice sa svojim učenicima odlučile su pripremiti obroke za osobe kojima je to potrebno. Zajedničkom snagom i voljom, unoseći posebnu vezu ljubavi i empatije, mentorice su sa srednjoškolcima napravile čokoladne hurme i sendviče, a s osnovcima su to sve spakovale i podijelile. Učenici su bili posebno oduševljeni ovakvim vidom volontiranja.

Amina Džananović, učenica Srednje medicinske škole Tuzla, novim volonterskim iskustvom spoznala je sebe i druge oko sebe i osnažila svoj osjećaj empatije prema drugima:

Volontiranje naših mentorica zajedno s nama u ovom mjesecu bilo je dosta drugačije od dosadašnjih. U Fondaciji Hastor nešto sam više od pola godine, za razliku od ostalih učenika koji su tu čak i od osnovne škole, ali bez obzira na to, u dosadašnjem periodu sva ta volonterska iskustva bila su drugačija i zanimljivija. Ovomjesečno volontiranje omogućilo mi je da bolje spoznam sebe i druge oko sebe, da osnažim svoju empatiju i pojačam brigu o drugima. To za mene nije predstavljalo samo kupovinu, pakovanje i dijeljenje prehrambenih proizvoda, već doprinos zajednici, drugima oko sebe, ali, samim time, i dobro djelo.

Kako sam došla u novu grupu, volontiranja su postala mnogo zanimljivija i zabavnija. U aprilu smo pakovali hranu i dijelili ljudima koji je sebi ne mogu priuštiti. Tog dana osjećala sam se veoma lijepo i ispunjeno, bilo mi je drago što smo barem malo pomogli drugima, istakla je Alice Dizdarević, učenica osnovne škole.

Kada smo se svi okupili, razgovarali smo o školi i vanškolskim aktivnostima. Nakon toga, igrali smo igru s pitanjima i odgovorima te imali kratku pauzu za užinu. Nakon užine smo spakovali šest obroka koje smo podijelili ljudima na trgu. Bila sam veoma sretna što smo pomogli onima kojima je pomoć potrebna te što smo učinili dobro djelo, ponosno je kazala Melina Joldić.

Osim Ajle i Alme, naše vrijedne mentorice Alma Ahmetović i Džejlana Smajić svoje ovomjesečno volontiranje podigle su za ljestvicu više. One volontiraju u Zvorniku s osamnaest osnovaca i tri srednjoškolca. Njihovo volontiranje započelo je sakupljanjem otpada, razvrstavanjem plastike, papira i stakla pa sve do pravljenja hranilica za životinje od plastičnih flaša i hranjenja životinja. Učenici su se zabavili te stekli nove vještine i iskustva, što se može primijetiti na osnovu njihovih utisaka koje su podijelili s nama:

Sa svojim mentoricama Džejlanom i Almom volontirala sam u lokalnoj zajednici. Na tim radionicama sakupljali smo otpad, hranili životinje i pravili im kućice. Za mene je to bilo jedno prelijepo iskustvo, osjećala sam se veoma sretno i zadovoljno jer smo se ujedinili i činili takva dobra djela, kako za životinje tako i za ljude. Nadam se da ćemo na sljedećim radionicama uraditi još mnogo toga kako bismo usrećili druge oko nas, kazala je Ajla Sahanić.

Osjećao sam se zadovoljno i ispunjeno dok sam volontirao u lokalnoj zajednici. Vidjeti životinje zdrave i sretne zbog našeg truda činilo me veoma ponosnim, rekao je Jasmin Lolić.

Prije svega, želim kazati da je Fondacija Hastor jedna posebna ne samo zajednica već i porodica koja spaja i umrežava mnogo učenika širom Bosne i Hercegovine. Zahvalna sam joj na tome. Što se tiče volontiranja s drugim učenicima, za svoje tri godine stipendiranja mogu reći da je to jedno divno iskustvo i da je, prije svega, veoma pohvalno i humano što sa svojim mentoricama i drugima stipendistima pomažemo životinjama i čistimo prirodu oko sebe. Također, veoma je lijepo družiti se s drugima i dati svoj doprinos poboljšanju kvalitete življenja, istakla je Melisa Sarajlić.

Učenica Adna Tulić oduševljena je idejom i počastvovana time što je bila dijelom ovog projekta:

Volontiranje je predivan način da se pomogne okolini. Čast mi je što sam bila dio ovog projekta jer sam uživala dok sam čistila našu lijepu Drinu i dok sam pravila kućice za životinje. Naravno, ništa to ne bih mogla bez pomoći drugara i naših vrijednih mentorica. Osjećaj zadovoljstva je neprocjenjiv.

Naša treća volonterska grupa sastoji se od tri mentora: Dženite Ibrahimović, Saide Ibrahimović i Ibrahima Hidića. Oni su organizirali akciju čišćenja obale rijeke Drine u Zvorniku. Iako je prisustvovao mali broj učenika, svega troje, mentorica ističe da su proveli kvalitetno i svrsishodno vrijeme, što potvrđuju i učenici:

Ovomjesečno volontiranje bilo je zanimljivije od svih prethodnih. Uvijek kada treba ići na sastanke, radujem se jer znam da će mi donijeti nešto korisno. Družili smo se, ali i doprinosili okolini. Volontiranje mi mnogo znači, kazala nam je učenica Lejla Džilić.

Bilo mi je veoma lijepo na ovoj radionici. Zabavljali smo se i kupili otpad pored Drine te je učinili čišćom i ljepšom, dodao je Enis Dedić.

Meni je bilo super! Iskoristila sam priliku da očistim našu okolinu, ali i da naučim nešto novo, kao i na svakoj radionici. Veselim se novom volontiranju u zajednici i potajno priželjkujem da to ponovno bude na rijeci Drini, napomenula je Alma Avdić.

Emira Imamović i Fatima Musa su sa svojim učenicima odlučile volontirati u Domu za djecu bez roditeljskog staranja na Bjelavama. Odnijeli su im slatkiše, družili se s njima i na taj način unijeli određenu dozu radosti u njihov život. Mentorica Emira istakla je da vrlo često, i mimo volontiranja, posjete Dom, jer je nemoguće ne osjetiti povezanost i energiju s čistim srcima te djece. Kako su učenici doživjeli ovo volontiranje, saznajte u nastavku ovoga teksta.

Za Adnu Hajdarević ovo volontiranje bilo je posebno zadovoljstvo:

Volontiranje u Domu za djecu bez roditeljskog staranja za mene ima poseban značaj, budi mi posebne emocije i uvijek se rado družim s djecom. Pažnja koju im pružimo tokom igre i druženja mnogo im znači i, kao što oni vole provoditi vrijeme s nama, i meni je posebno zadovoljstvo bar na neki način činiti da se djeca lijepo osjećaju tokom naših druženja. Sviđa mi se volontiranje u lokalnoj zajednici, osjećam se korisno i lijepo nakon svakog našeg volontiranja, a naša mentorica se uvijek potrudi da osjetimo to da smo važna karika, kako u Fondaciji tako i u društvu.

O benfitima volontiranja srednjoškolka Kanita Avdović kazala je sljedeće:

Volontiranje u lokalnoj zajednici za mene je poseban vid volontiranja. Sviđa mi se kako te aktivnosti utječu na mene. Osjećam da koristim društvu, a upravo taj osjećaj mi podiže raspoloženje pa imam želju što češće činiti dobro za druge. Tokom volontiranja uvijek se dobro zabavimo i družimo te učinimo nešto korisno.

Sretna sam što imamo i ovaj način volontiranja – u lokalnoj zajednici. Uvijek rado dolazim na te sastanke. Volim što mogu dati svoj doprinos zajednici, uljepšati okolinu ili nekome dan, u zavisnosti od načina volontiranja, za kraj nam je napomenula učenica Tajra Bejdić.