Jon Bon Jovi jednom je izrekao kako je teorija bez prakse kao kotač bez osovine, a praksa bez teorije kao slijepac na putu. Primijeniti naučeno, makar to bilo i u malim količinama, veliko je umijeće. To mogu samo rijetki, stoga je Rubrika aktivnih mladih i posvećena upravo rijetkima – onima koji znaju implementirati naučeno i koji se na poseban način ističu u određenoj sferi. Jedan od takvih studenata dio je porodice Fondacije Hastor. Njegovo je ime Mustafa Puljarga koji dolazi iz Gornjeg Vakufa, malog grada na izvoru Vrbasa. Prva je godina Mašinskog fakulteta u Mostaru i član je Fondacije Hastor osam godina, tokom kojih je naučio mnogo toga, a ono što je najvažnije – shvatio je kako su obrazovanje, saosjećanje i nesebičnost ključ uspjeha.
Njegov se altruizam nazirao još u srednjoškolskim danima, kada je bio član Asocijacije srednjoškolaca, gdje se zalagao za prava učenika. Doprinos zajednici tu se nije zaustavio, pa je na većem akademskom stepenu postao dio Naučno-nastavnog vijeća Mašinskog fakulteta u Mostaru u kojem zagovara bolji studentski status. Mustafa je svoju empatiju proširio i na Mrežu mladih Gornjeg Vakufa – grada gdje je stjecao prva znanja i vještine. Aktivan je član Unije studenata Univerziteta u Mostaru, gdje učestvuje u organiziranju studentske lige zahvaljujući dobrim organizacijskim vještinama koje je stekao u Fondaciji Hastor.
Fondacija je prepoznala Mustafi ne pozitivne osobine te mu pružila šansu da bude mentor mlađim stipendistima, a Mustafa ističe kako se na njihovim sastancima može uočiti timski rad – svi zajedno uče, rade i pronalaze rješenja. Na tim sastancima naučio je da se jedino zajedničkim snagama može doći do izvrsnih rezultata pa je na Mašinskom fakultetu sa svojim kolegama dobio priliku za odlazak na takmičenje “Design Megdan”, u organizaciji INTERA Tehnološkog parka. Njihov je zadatak bio da kroz timski rad izrade maketu vozila. Taj je projekt iziskivao mnogo truda, rada, znanja i odgovornosti, ali Mustafa je zajedno sa svojim timom osvojio izuzetno drugo mjesto, što ga je dovelo do dvomjesečnog boravka na praksi u preduzeću “Alfa Therm”. Tvrdi da je Fondacija velikim dijelom zaslužna za svaki njegov uspjeh.
Obaveze koje imam u Fondaciji Hastor naučile su me odgovornosti. Shvatio sam da kao pojedinac mogu pomoći, uraditi nešto korisno i naučiti usput mnogo novih i važnih stvari. Stoga, želim zahvaliti Fondaciji koja kao bedem stoji iza nas i pomaže nam u izgradnji naše ličnosti, ali i boljeg i uspješnijeg društva.
Svoj angažman u takmičenju vidi kao odskočnu dasku za dalji napredak. Vjeruje da mali koraci nisu beznačajni jer mogu dovesti do nečeg velikog, a na istom je principu zasnovan i angažman u Fondaciji Hastor. Zanimljiva činjenica u vezi s Mustafom jeste ta da mu je u svemu navedenom motivacija ljubav prema domovini. Želja mu je biti izvrsnim amabasadorom naše zemlje, zahvaljujući čijim će uspjesima mnogi čuti za Bosnu i Hercegovinu. Vjeruje da studiranje onog što volimo, ma šta to bilo, može dovesti do izvrsnih rezultata, a Bosni i Hercegovini trebaju upravo takvi ljudi – izvrsni i predani.
Bez obzira na rezultat, ono što je bitno jeste to da sam kroz cijelo takmičenje radio ono što volim, a, u suštini, to jesu neke inovacije – područje u kojem se zaista osjećam sretno i zadovoljno jer vjerujem da znanje koje steknem radeći ove male projekte poslije mogu iskoristiti u izradi većih projekata koji će biti prepoznati i u Bosni i Hercegovinu i van nje, a kroz koje će i naša domovina biti predstavljena na najbolji mogući način.
U svemu što radi, pored Fondacije, podrška su mu njegova porodica i prijatelji koji mu pomažu kako u idejama tako i u realizaciji svega što pokuša napraviti. Na kraju, važno je naglasiti da su njegovu ljubav prema okolini, mašinstvu i domovini uvidjeli i profesori, pa i oni predstavljaju njegov veliki oslonac. Fondacija Hastor ponosna je na to što su ovakvi ljudi njeni stipendisti i uzori mlađim generacijama.
