Rubrika aktivnih mladih prostor je u okviru kojeg svaki mjesec predstavljamo najvrednije stipendiste naše Fondacije. To su oni koji iz dana u dan nastoje svoje vrijeme i energiju uložiti u više ciljeve te na taj način poboljšati sebe, ali i svoje društvo. RAM (radna memorija) je dio računara bez kojeg se njegov rad ne može ni zamisliti. Na isti način su i naši stipendisti, koji, pored volonterskog aktivizma u sklopu Fondacije, izuzetno marljivo rade i u svojim lokalnim zajednicama, dio bez kojeg naš rad zasigurno ne bi bio isti. RAM je rubrika posvećena onima koji svakodnevno aktivno rade na tome da poboljšaju svoje društvo i unaprijede sebe, stoga nam je zadovoljstvo svakog mjeseca govoriti o nekome od njih, a ovoga puta ta čast pripala je Aneli Mušanović.
Anela Mušanović dolazi iz Sarajeva i djevojka je koja, kada je riječ o razvoju i ličnom napretku, ne poznaje granice. Iako ju je život na razne načine sputavao, ona je iz svakog iskušenja izlazila jača i pozitivnija. S godinu dana života oboljela je od dijabetesa s kojim živi i dan-danas, no to ju nije spriječilo da napreduje i postiže izvanredne rezultate. U međuvremenu je postala i dio porodice Fondacije Hastor. Trenutno je završna godina Veterinarskog fakulteta u Sarajevu i, kako kaže, njen dječiji san je ostvaren. Njen sljedeći cilj nakon završenog fakulteta je posao u oblasti veterinarske inspekcije. Veliki je perfekcionista, a u slobodno vrijeme voli čitati knjige, naročito iz oblasti psihologije te u datom momentu bilježi i svoje misli.
Anela svoj volonterski put započinje kroz volontiranje u Fondaciji Hastor, a onda svoje slobodno vrijeme i ljubav prema životinjama i volontiranju uklapa u jednu perfektnu cjelinu koja sada ispunjava njen život. Na trećoj godini fakulteta počela je volontirati u veterinarskoj stanici kako bi uporedo sa studiranjem sticala i znanje u praksi. Mjesečno ima oko 40 volonterskih sati, a uz Fondaciju i volontiranje s mlađim stipendistima u ulozi mentora to zna biti i mnogo veći broj.
Kao student završne godine na fakultetu i uskoro sa zvanjem doktora veterinarske medicine mogu ponosno reći da je Fondacija Hastor zaslužna za ovoliki moj rad, trud, odricanje, sticanje znanja i otkrivanje novih strana sebe za koje nisam ni znala da postoje.
Anela svoje volontiranje i Fondaciju Hastor naprosto živi. Volontiranje s djecom i sticanje novih radnih navika njena su svakodnevnica. Motivacija da pred svako volontiranje s djecom pripremi kvalitetan sadržaj i što bolje iskoristi vrijeme jeste upravo ono čemu nas uče u Fondaciji Hastor, a to je da mlađi stipendisti s kojima volontiramo postaju upravo ono što im mi prezentiramo i ono što u nama vide. Te riječi je, ističe, inspirišu da bude odgovorna i posvećena svakom djetetu ponaosob. Anela se, kako kaže, trudi da mlađi stipendisti svaku temu pamte na osnovu nečeg specifičnog. Trudi se ostvariti dobru interakciju s učenicima u svojoj volonterskoj grupi te, prije svega, biti im prijatelj, a tek onda mentor. Upravo ono što nas Fondacija Hastor svaki mjesec uči, iznova i iznova.
Naše porodice, svaka za sebe, zasnovane su uglavnom na različitim postulatima, a Fondacija Hastor je za svakoga od nas zasnovana na istim – nesebičnom pomaganju, empatiji i dobrim primjerima. Tu učimo ponovno da hodamo, da pričamo i da širimo krila samo onda kada smo u potpunosti spremni da letimo. Tu nas je puno, a opet smo jedno.
Anela je ponosna jer je u međuvremenu stekla dobru komunikaciju i s roditeljima djece iz svoje mentorske grupe, ali i njihovo povjerenje te je tako još jednom opravdala ugled i ulogu mentora.
Fondacija Hastor me naučila komunikaciji s mladim ljudima, njihovim roditeljima i podjednakom poštovanju svih njih. Naučila me i još jednu bitnu životnu lekciju – da je svaka zamisao bolja kao ostvaren cilj, a ne samo kao puka želja koje čezne za boljim danima. Bolji dani su bili već jučer, sjetit ću se ovoga i sutra pa sve tako u krug.
Anela svakim novim danom opravdava ulogu stipendiste Fondacije Hastor i, kako smo već spomenuli, istu živi. Ona smatra da našu Fondaciju prezentujemo predstavljajući sebe na najbolji mogući način na ulici, dok šetamo, dok čuvamo okolinu, dok pomažemo drugima, dok se tuđem uspjehu radujemo kao svom, dok svakodnevno postajemo bolje verzije sebe i takmičimo se s onim sobom od jučer.
Anelina poruka svima nama glasi:
Moja poruka drugim stipendistima bila bi da naučite kontrolisati svoj um, zaista je on izvor svega što nam se dešava u životu. Ja sam bolest shvatila kao drugu priliku, svaki novi dan mi je rizičan, ali ja želim da živim. Prije nego što izgovorite bilo šta dok komunicirate s nekim, sjetite se da taj neko možda vodi bitku sa sobom. Lijepa riječ je mnoge spasila, budite dobri ljudi prije nego što postanete dobri poslodavci. Ponašajte se prema drugima onako kako bi vama odgovaralo da se neko ponaša prema vama, trudite se, ulažite u stvari za koje želite da rastu, postavite sebi realne ciljeve i vodite se njima. Želje se nekada ne ostvare pa ostanu želje, cilj je mnogo realniji, napišite sebi listu ciljeva, a ne želja. I na kraju, iz rubrike citata kojima se i sama vodim, ostalim stipendistima poručujem:
„Zbog svega što možeš da učiniš, zbog riječi, pogleda, misli, i zato: pamet u glavu!“
Meša Selimović, Tvrđava
Pripremila: Adelisa Begić
