Čovjekova najveća životna želja je uz sebe imati nekoga ko će ga inspirirati da ostvari ono za šta je sposoban. – Ralph Waldo Emerson
Svjedoci smo da danas na svijetu postoji bezbroj teških i zahtjevnih uloga, a jedna od njih je i uloga mentora. Biti nečiji mentor, odnosno, pratiti nekoga aktivno, ukazivati na greške i davati savjete nije, ni u kojem slučaju, jednostavan zadatak. Međutim, stipendisti Fondacije Hastor imaju priliku okušati se u ovoj ulozi prije nego što zakorače u mnogo izazovnije i naprednije aspekte života. Mentorstvo može biti nepredvidljivo i u nekim momentima iscrpljujuće, ali ono u sebi krije jedno veliko bogatstvo i lekcije koje itekako mogu poslužiti u budućnosti.
Aleksandar Josipović stipendista je koji dolazi iz Teslića te je jedan od vrijednih mentora Fondacije Hastor. Njegova biografija obiluje pohvalama i nagradama, a ne zaostaje ni u svom volonterskom angažmanu. Student je četvrte godine na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci, smjer Muzička teorija i pedagogija. Aleksandar svoje volonterske aktivnosti obavlja online, no to ga ne sprečava da održi korisne i kvalitetne susrete sa svojom grupom učenika. Volontira s 25 učenika – osnovaca i srednjoškolaca te ističe da, i pored sitnih prepreka na koje nailazi prilikom održavanja sastanaka, ima veoma dobar kontakt s učenicima pa i oni, samim time, uvijek prisustvuju sastancima u velikom broju i sa zadovoljstvom.
Između ostalog, kaže nam i sljedeće: Tokom volontiranja, pored obaveznih mjesečnih tema koje smo obrađivali, uvijek sam se trudio učenicma biti na raspolaganju, onako kako su i meni bili ostali članovi Fondacije. Na taj način sam pokušao kod njih usaditi ljubav prema Fondaciji, ali i pružiti im osjećaj pripadnosti u ovoj velikoj porodici. Trudio sam se kroz razgovor i slušanje njihovih problema pokazati im kako smo u Fondaciji svi mi neizostavne karike i kako niko od nas nije manje vrijedan, kako pomažući jedni drugima na bilo koji način, pa makar i slušanjem njihovih problema, zapravo ispunjavamo osnovni postulat Fondacije Hastor.
Na posljednjem održanom sastanku, Aleksandar je sa svojim učenicama razgovarao upravo o Fondaciji Hastor. Prisjećali su se onih prvih, istovremeno teških, ali i slatkih koraka Fondacije. Uzimajući u obzir da je Aleksandar već dugo član ove velike porodice, vjerujemo da je svoja iskustva sa zadovoljstvom prenio učenicima i na taj način, nadamo se, probudio želju u nekima od njih za mentorstvom. Ovaj vrijedni mentor trudio se učenike što više upoznati sa značajem, radom i djelom Fondacije Hastor. Cilj mentorskih sastanaka jeste da mentori nastoje djeci usaditi pozitivne vrijednosti te ih na taj način osvijestiti o važnosti brige za zajednicu i činjenja dobra. Upravo zbog toga Aleksandar ističe da vrlo pažljivo bira teme za svoje mentorske sastanke jer želi ostaviti svoj trag na učenicima koji ga nerijetko vide i kao uzor. Kao najljepši osjećaj izdvaja trenutak u kojem kroz razgovor u djeci prepozna napredak na bilo kojem polju ili mu oni sami to kažu. Prema njegovom mišljenju, tada na određeni način sav trud dobije svoj smisao.
Za Fondaciju Hastor Aleksandar ima samo riječi hvale – pored novčane pomoći, istakao je i brojna poznanstva koja je stekao. Pored toga, kaže da je aktivnim zalaganjem i volontiranjem stvorio neku vrstu želje, pa slobodno se može kazati i navike, pomoći bilo kome i rado izaći ususret svima.
Fondacija Hastor, kroz svoje razne aktivnosti upravo to želi i postići – ojačati mlade i podsjetiti ih da je dobročinstvo prema drugima ključ uspjeha i sreće u životu. Također, Aleksandar kaže da je biti stipendista ove fondacije jedna velika privilegija, a kao razlog navodi upravo mentorstvo. Prema njegovim riječima, duguje veliku zahvalnost samoj Fondaciji Hastor jer mu je pružena mogućnost na poseban način učestvovati u odgoju djece. Također, zasigurno će ga sutra neki od njih smatrati svojim uzorom.
Za sami kraj, tražili smo i poruku od Aleksandra za sve naše trenutne, ali i buduće stipendiste, a on je kratko poručio sljedeće:
Ostanite studenti dok god imate nešto za naučiti, dakle, cijeli svoj život.
Pripremila: Aida Suljić
