Svi naši bivši stipendisti predstavljaju riznicu bogatstva te se pisanju o njima uvijek rado vraćamo. Zahvaljujući njihovim koracima nakon obrazovanja, naše mlađe stipendiste, nastojimo inspirisati da nastave hrabro hoditi njihovim stopama i sanjati velike snove, stremeći njihovom ostvarenju! U ovomjesečnom biltenu donosimo vam životnu priču Sanela Kopića.
U nastavku članka saznajte kako su se to spojili Sanelovi putevi s putevima Fondacije Hastor, koji su to njegovi volonterski zadaci bili i kako ih je realizovao te kako je Sanel postao uposlenik jedne od najvećih kompanija na području Evrope koja se bavi proizvodnjom rashladnih sistema – „Daikin“.
Sanel Kopić rođen je u Olovu, mjesto Čuništa. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju Ekonomsku školu pohađao je u Olovu. Nakon završetka srednje škole, upisuje Mašinski fakultet koji nije bio njegov prvi izbor, ali ga je ipak upisao, po uzoru na brata. Ipak, kada pogleda godine unazad, kaže da ništa ne bi mijenjao. U ovo priči zanimanje je pronašlo njega i trenutno uživa u svom poslovnom angažmanu. Sanel nam je potvrdio da ljubav život mijenja iz temelja te svijet čini ljepšim mjestom za život! Postao je stipendista Fondacije Hastor zahvaljujući svojoj djevojci. Iako je period studiranja i pronalaska poslovnog angažmana bio veoma izazovan za oboje, to je tek jedan mali test koji je njihova ljubav uspješno položila i danas se tih vremena i uloge Fondacije Hastor u njihovim životima tada rado sjećaju kao bračni partneri.
Fondaciju je, kako naglašava, uvijek posmatrao prvenstveno kao porodicu koja je tu da pruži ruku u nevolji, ali, isto tako, da pruži priliku da i on bude podrška mlađim stipendistima kroz volonterske aktivnosti! Finansijska pomoć, kao i svima, uveliko je olakšala proces studiranja, ali to, naravno, nije ono zbog čega Sanel ponajviše pamti Fondaciju Hastor. U ovomjesečnom Newsletteru donosimo vam priču o uzlaznoj putanji kojom je išla Sanelova karijera. Njegov put nije nimalo jednostavan, a put rasta i razvoja profesionalne karijere bio je iznimno dinamičan i trnovit. Već duži niz godina zaposlen je u firmi „Tehnoelektronik“ koja se bavi klimatizacijom, grijanjem i hlađenjem. Posao je težak i stresan, ali Sanel se osjeća ispunjeno. Njegovo prvo radno iskustvo bilo je u štampariji te je nakon završenog fakultetskog obrazovanja radio u Tuzli u pogonu „Termoelektrane Tuzla“. Potom, došla je ponuda iz „Tehnoelektronika“, gdje je Sanel svoju poslovnu karijeru nastavio graditi sve do danas. Što se tiče radnog iskustva, smatram da je najvažnije pokazati radne sposobnosti, odnosno, kompetencije na radnom mjestu. To je sasvim nešto drugo od onog čemu ste se nadali. Teško da ćete doći do posla iz snova, tj. onog kojim ste vi zadovoljni ako sjedite kući i čekate na njega. Odnekud se mora početi, a s jasnim ciljem i vizijom sigurno da možete stići tamo gdje ste naumili.
Utjecaj Fondacije bio je velik i umnogome je pomogao Sanelu da postane ono što danas jeste. Volonterski počeci svakako su bili veoma izazovni, ali sve je dosta lakše kada ljubav provuče svoje niti. Rado se prisjeća svih tih izazova, snalaženja i volonterskih sati koje je proveo s mlađim stipendistima Fondacije, kojima je bio mentor:
U okviru volonterskih aktivnosti išao sam u selo nadomak Zvornika – Tršić, kako bih održavao mjesečne sastanke s mlađim stipendistima. Najveći problem bio je organizirati prijevoz, a potom bi uslijedilo pješačenje do sela te noćenje. Trebalo je sve to uraditi uz minimalno trošenje novca, što me puno toga naučilo. Volontiranje s mlađim stipendistima Fondacije Hastor ostalo je u posebnom sjećanju. Malo lakše je bilo kada sam volontirao u selu kod Olova. U Fondaciji sam upoznao stipendiste s kojima sam još uvijek u kontaktu i rado se prisjetimo nekih događaja iz tih vremena.
Trenuci koje će Sanel zauvijek pamtiti i jedne od najljepših uspomena koje ga vežu za Fondaciju jeste vrijeme provedeno s ostalim stipendistima dok su u kancelarijama Fondacije odgovarali na pisma školaraca, potom, dok su se organizirale društvene igre, izleti te druženja nakon sastanka. Sanel je kroz volonterske zadatke u Fondaciji stekao nove radne navike koje su mu apsolutno pomogle da se istakne na tržištu rada. Kako Sanel sam kaže, tržište je dovoljno veliko za sve. Trebamo se truditi da budemo lider u svojoj poslovnoj oblasti. Prosječan može biti svako, ali ipak, trebamo ići u korak s vremenom i biti konkurentni na većim tržištima rada. Radne navike iz Fondacije Hastor Sanel je prenio na poslovnu karijeru, nadogradio ih i tako dobio posao u kompaniji „Daikin“.
Sanel nam je otkrio da je osnovni recept za uspješnu karijeru komunikacija s drugima, o kojoj je on u Fondaciji Hastor naučio puno:
Ipak, na kraju shvatamo da je najvažnije naučiti se adekvatnoj komunikaciji s kolegama i klijentima, a takvo iskustvo možemo steći tokom bilo kojeg poslovnog angažmana. Iskustvo iz oblasti kojom se bavite prirodno dolazi ukoliko se dovoljno trudite.
Poruka za kraj našeg ovomjesečnog alumniste jeste:
Iz ličnog iskustva mogu poručiti stipendistima da u Fondaciji Hastor iskoriste priliku da steknu nova iskustva i radne kompetencije kroz mogućnosti koje Fondacija nesebično pruža, pa i volonterski angažman, jer će sigurno obogatiti njihovu biografiju i olakšati pronalazak poslovnog angažmana. Tržište rada je dovoljno veliko za sve, ali moramo se po nečemu istaknuti. Fondacija Hastor nudi iznimne prilike da dovedete svoje sposobnosti do savršenstva i s lakoćom gradite svoj privatni i poslovni put.
Pripremila: Hana Kolasević
