Alumnisti Fondacije dokaz su da podrška i zajedništvo mogu prerasti u pokret ljudi koji mijenjaju društvo – u tihe lidere, uspješne profesionalce i dobrotvore koji ne zaboravljaju odakle su krenuli. Jedna od njih je i Tesnim Karišik Spahić, čija priča pokazuje koliko se daleko može dosegnuti trudom, upornošću i vrijednostima koje Fondacija usađuje u svoje stipendiste.

1. Kada i kako se razvila ljubav prema fotografiji?

Ljubav prema fotografiji počela je još u djetinjstvu, kroz radoznalost, posmatranje i prirodan osjećaj za estetiku i kompoziciju. Oduvijek sam bila dijete koje primjećuje detalje i “savršene nesavršenosti” oko sebe i koje ljepotu pohranjuje u unutarnju vizuelnu memoriju. Fotografija je došla spontano. Bila je to ljubav na prvi pogled, i prvi fotoaparat 2014. godine donio mi je i suze radosnice. Kroz objektiv sam pronašla način da sačuvam emociju, dokumentujem istinu, slavim ljubav, i pričam priče ljudi onako kako ih oni možda ni sami ne vide. Za mene je fotografija spoj umjetnosti, empatije, pripovijedanja, autentičnosti i društvene odgovornosti.

2. Vaša umjetnost i aktivizam snažno su isprepleteni. Kako je došlo do toga da kreativnost postane Vaš alat za društvene promjene?

Kroz svoj rad nastojim povezati kreativnost s temama koje smatram ključnim za naše društvo — rodnu ravnopravnost, osnaživanje mladih i podizanje svijesti o problemima koji nas se svih tiču. Upravo je zato kreativnost moj primarni alat za pokretanje dijaloga i poticanje promjena.

Moje instalacije “Zašto venu ruže naše”, posvećene žrtvama femicida, kao i javni fotoprojekat “Osvijesti se” o sigurnosti u saobraćaju, pokazale su koliko vizuelno pripovijedanje može snažno doprijeti do ljudi i potaknuti reakcije.

3. Kako je protekla Vaša posljednja izložba “They Said – I Did“ i šta je značila za Vas?

Nedavno sam otvorila svoju treću samostalnu izložbu pod nazivom “They Said – I Did” u Europe House Sarajevo, uz podršku Evropske unije i Vijeća Evrope, kao dio projekta “Block the Hatred”, “Share the Love 2.0”. Izložba je portretna priča o 17 nevjerovatnih žena iz cijele Bosne i Hercegovine, među kojima su: geologinje, doktorice, poduzetnice, sportistkinje, aktivistkinje, umjetnice itd. To su žene koje pomjeraju granice i žive izvan tuđih očekivanja. Atmosfera na otvaranju je bila predivna. Toliko dobrih i inspirativnih ljudi na jednom mjestu. Čak su i srednje škole kasnije dolazile organizirano da pogledaju izložbu.

Za mene je proces bio intenzivan i emotivan: od fotografiranja, do izrade koncepata, organizacije, event menadžmenta i rada sa svakoj od tih žena. Bila je to izložba koja je transformirala i mene i ustvari pokazala da svaka priča vrijedi biti ispričana.

4. Koju poruku biste uputili mladim stipendistima i svima koji žele slijediti svoj put?

Budite uporni. Radite na sebi. Ne odustajte, čak ni onda kada je najteže. Svako volontiranje, svaka dobra namjera i svaki trud uložen iz srca vratit će vam se višestruko. Njegujte znatiželju, postavljajte pitanja, gradite sebe. Okružite se dobrim ljudima. Učite iz svakog iskustva. Najvažnije je da vjerujete u sebe i cijenite sebe. Tu počinje svaka velika priča.

 

Razgovarala: Aida Suljić