Kako su Fuada i Sevla u programu Fondacije Hastor pronašle mnogo više od profesionalne podrške

Prelazak iz studentskih klupa u profesionalni svijet često je ispunjen neizvjesnošću, pitanjima i strahom od prvih grešaka. Upravo zbog toga mentorski program Prvi korak u poslovni svijet Fondacije Hastor za mnoge mlade ljude predstavlja priliku da uz sebe imaju nekoga ko će ih usmjeriti, osnažiti i pomoći im da s više sigurnosti zakorače u svoju buduću profesiju. Za Fuadu Pilav i Sevlu Kopić ovaj program postao je mnogo više od profesionalne saradnje. Postao je priča o međusobnom povjerenju, podršci i prijateljstvu koje traje i nakon završetka projekta.

Fuada Pilav, magistrica predškolskog odgoja i odgajateljica u JU „Djeca Sarajeva“, svoj profesionalni put posvetila je radu s djecom i podršci mladim kolegama koji tek ulaze u ovu profesiju. Kao mentorica studentima na praksi, svakodnevno pomaže budućim odgajateljima da teorijsko znanje pretoče u uspješnu praksu. U mentorski program uključila se jer, kako kaže, osjeća prirodnu potrebu da bude oslonac nekome ko tek počinje.

Vjerujem da pravi mentor može napraviti ključnu razliku na nečijem profesionalnom početku. Imati priliku pratiti Sevlin napredak, gledati kako s puno entuzijazma usvaja nove savjete i kako se razvija njeno samopouzdanje, zaista je neprocjenjivo.

S druge strane, Sevla Kopić, koja je završila Pedagoški fakultet Univerziteta u Sarajevu i privodi kraju magistarski studij, u program je ušla s jasnim ciljem, a to je da stekne iskustva koja joj fakultet ne može pružiti. Nakon što je prisustvovala završnoj svečanosti prve generacije mentorskog programa i čula pozitivna iskustva mentora i mentija, odlučila je iskoristiti priliku da se dodatno pripremi za svoju buduću profesiju.

Neko sam ko se trudi gledati izvan okvira, ne ostati ograničen i uvijek nadograđivati svoje znanje. Željela sam da mi osoba koja radi izvan fakulteta kaže kako je to u praksi, da li i gdje griješim, kako mogu to ispraviti i kako se nositi s izazovnim situacijama.

Tokom mentorstva njih dvije radile su na brojnim segmentima profesionalnog razvoja, od praktične primjene pedagogije i metodike, preko komunikacijskih i prezentacijskih vještina, do planiranja rada, pripreme didaktičkih materijala i vođenja pedagoške dokumentacije. Poseban fokus bio je na tome da se teorijska znanja pretvore u kreativne i funkcionalne aktivnosti za djecu, ali i da se razvije samopouzdanje potrebno za rad u struci.

Sevla ističe da joj je mentorstvo pomoglo da razvije refleksivnu kompetenciju i nauči kritički posmatrati vlastiti rad.

Naučila sam da je važno sagledati sopstveni rad nakon završene aktivnosti i prepoznati šta mogu unaprijediti. Fuada mi je pokazala kako pratiti savremene pedagoške trendove, ali i gdje se osloniti na tradicionalno učenje. Naučila sam balansirati između pedagoške teorije i prakse.

Koliko joj je cijelo iskustvo značilo, najbolje govori činjenica da teško pronalazi riječi kojima bi ga opisala.

Moje iskustvo tokom mentorskog programa se ne može detaljno opisati i nikako neću moći dovoljno iskazati svoje zadovoljstvo. Upravo zbog moje mentorice još više sam zavoljela ovaj posao.

Njihova saradnja vrlo brzo je prerasla okvire formalnog projekta. Provodile su više vremena zajedno nego što je program zahtijevao, a razgovori su od profesionalnih tema često prelazili i na životne izazove. Tokom pripravničkog staža Sevla se suočavala s teškim situacijama, a upravo je tada podrška mentorice dobila svoju najveću vrijednost.

Rad s mentoricom Fuadom me mnogo ojačao kao osobu. Tokom pripravničkog staža nosila sam se s nekoliko težih životnih situacija i postala mnogo jača ličnost nego što sam bila. Uz nju sam imala siguran prostor u kojem se nisam bojala greške niti osude.

I Fuada smatra da je upravo međusobno razumijevanje bilo ključ uspjeha njihovog mentorstva:

Podrška i razumijevanje bili su temelj na kojem je počivala cijela ova saradnja, bez toga, program bi bio samo teorija na papiru. Najveća vrijednost ovog programa je to što ne stvara samo poslovne veze, već gradi trajne ljudske i profesionalne oslonce.

Danas, iako je mentorski program odavno završen, njihov odnos traje i dalje. Redovno se viđaju, razgovaraju, savjetuju jedna drugu i dijele važne životne trenutke. Njih dvije svoj odnos opisuju jednostavno, ali vrlo snažno:

Počele smo kao mentorica i studentica, a iz programa izlazimo kao kolegice i prijateljice.

Sevla za svoju mentoricu kaže da je mnogo više od osobe koja joj je prenijela znanje.

Fuada je osoba koja isijava plemenitošću i nesebično dijeli svoje znanje i iskustvo. Sretna sam što i dalje učim od nekoga ko nije samo riznica znanja, već prije svega čovjek nesebične duše.

Njihova priča pokazuje da Fondacija Hastor kroz mentorski program ne gradi samo mrežu profesionalnih kontakata, nego stvara zajednicu empatičnih i susretljivih ljudi koji jedni drugima postaju oslonac i podrška. A možda je upravo to i najveća vrijednost svakog mentorstva, kada jedan profesionalni susret preraste u prijateljstvo koje ostaje mnogo duže od samog projekta. I to je ono što traje i nakon svega.

Pripremila: Sanita Fuško