U svijetu vrhunskog sporta često slušamo o odricanju, ali rijetko imamo priliku upoznati nekoga ko s takvom lakoćom i osmijehom balansira između teških akademskih obaveza i sportskih postolja. U ovomjesečnom intervjuu vodimo vas u svijet brzine, nevjerovatnih refleksa i čelične discipline. Razgovarali smo s Ajnom Zlotrg, studenticom koja je na nedavnom državnom takmičenju u stonom tenisu osvojila sjajno drugo i treće mjesto. Za naš newsletter Ajna otkriva kako je ljubav prema ovom sportu naslijedila od porodice, kako pronalazi fokus u ključnim trenucima meča i zašto vjeruje da nas stoni tenis uči onim najvažnijim životnim lekcijama.
- Kada ste se počeli baviti stonim tenisom i šta Vas je najviše privuklo ovom sportu?
Ovim se sportom bavim već dugi niz godina. Počela sam trenirati 2013. godine kao osmogodišnjakinja. Skoro svi članovi moje porodice u jednom su se periodu života bavili stonim tenisom, neki intenzivnije, a neki rekreativno, ali činjenica je da je to sport koji su svi voljeli. Zbog toga sam i sama razvila interesovanje za stoni tenis. Pored toga, ovo je veoma brz i dinamičan sport koji zahtijeva koncentraciju i fokus, razvija reflekse i trenira ne samo tijelo nego i mozak.
- Kako uspijevate uskladiti akademske obaveze s treninzima i takmičenjima?
Nemam nikakav problem kada je riječ o usklađivanju stonog tenisa s akademskim obavezama. Iskreno, više se ni ne sjećam kako je izgledala moja rutina bez treninga i takmičenja. Navikla sam da mi je dan ispunjen i da, pored fakultetskih obaveza, imam i treninge, dok su vikendi uglavnom rezervirani za takmičenja. To mi je postalo svakodnevnica. Smatram da se uz dobru organizaciju i disciplinu sve može postići.
- Da li je postojao neki poseban trenutak tokom takmičenja koji ćete posebno pamtiti?
Osvajanje državnog juniorskog prvenstva 2024. godine definitivno je trenutak koji ću uvijek pamtiti. Finalni meč igrala sam protiv svoje dobre drugarice, rezultat je bio 2:2 u setovima, a odlučujući set bio je veoma uzbudljiv i neizvjestan. Osjećaj sreće i olakšanja nakon osvajanja pobjedničkog poena nikada neću zaboraviti. To je bio psihički veoma težak meč, ali sam na kraju uspjela izaći iz te borbe kao pobjednica.
- Šta Vas najviše raduje u stonom tenisu – pobjede, atmosfera na takmičenjima ili nešto treće?
Ja sam uvijek bila tip osobe koju najviše raduje atmosfera. Moji najbolji prijatelji i najdraže uspomene upravo su vezani za stoni tenis i zato toliko volim ovaj sport. Naravno, pobjede su također veoma važan faktor i uvijek težim ka njima, ali čak i kada dođe do poraza ili razočarenja, uživam u druženju i sportskoj atmosferi koju ovaj sport nosi.
- Koji savjet biste dali mladima koji žele početi trenirati stoni tenis ili se ozbiljnije baviti sportom?
Voljela bih podstaći mlade da treniraju stoni tenis jer smatram da ovaj sport zaslužuje mnogo više pažnje nego što je trenutno dobija. To je sport koji razvija ne samo fizičke nego i mentalne sposobnosti, jer zahtijeva konstantan fokus, koncentraciju i razmišljanje, posebno ako se njime bavite na profesionalnijem nivou. Ali čak i rekreativno, stoni tenis odlična je opcija za fizičku aktivnost i može biti veoma zanimljiv. Generalno, svaki je sport prilika da izgradite sebe kao ličnost, razvijete disciplinu i upoznate sami sebe – kako reagirate nakon poraza, kako se nosite sa ljutnjom i srećom, koliko ste uporni i borbeni. Moj savjet mladima bio bi da pokušaju istrajati u treninzima čak i kada bude teško, jer upravo kroz taj proces najviše izgrađujemo sebe.
- Kada biste mogli izdvojiti jednu stvar koju Vas je sport naučio, šta bi to bilo?
Među najvažnijim stvarima kojima me sport naučio jesu rad, red i disciplina – da je potrebno mnogo truda i vremena kako biste ostvarili ono što želite. Ali možda me naučio i nečemu što ljudi ne bi očekivali kao odgovor. Kroz stoni tenis shvatila sam koliko je istinita izreka da nada posljednja umire. Bezbroj sam puta doživjela, ali i vidjela kod drugih, da ljudi ne odustaju čak ni onda kada situacija djeluje gotovo nemoguće. Naravno da se uvijek treba boriti do kraja, ali postoje momenti kada su šanse za pobjedu skoro nepostojeće, kada je protivnik mnogo bolji ili kada gubite velikom razlikom. Ipak, do posljednjeg poena uvijek postoji ta nada da se može desiti preokret. Možda je to malo neobična stvar koju bih izdvojila, ali upravo to smatram jednom od najljepših lekcija koje mi je sport dao.
