Fondacija Hastor može se pohvaliti realizacijom brojnih projekata, a jedan je od onih koji ima najdužu tradiciju upravo Ljetni raspust u Holandiji, koji Fondacija s posebnim zadovoljstvom realizira svake godine u saradnji s holandskom organizacijom “Stichting Kinderhulp Bosnië”. Ideja projekta jeste pružiti priliku djeci iz ruralnih područja i s lošim socioekonomskim statusom da posjete Holandiju, sklope životna prijateljstva i steknu iskustva za pamćenje. Ove je godine projekt realiziran u junu, a priliku posjetiti predivnu zemlju tulipana dobilo je 19 djece iz Živinica i Tuzle. Njihova pratnja bile su studentice Aida Buza i Tea Gluvačević te vam u nastavku prenosimo njihove impresije:
Postoje oni trenuci u životu kada ne znaš u šta se tačno upuštaš. Dovoljno je samo reći “Da”, spakovati kofer i zakoračiti preko praga nečega što ti je do jučer bilo potpuno nepoznato. Upravo tako je počela naša priča. Bez previše planiranja, ali s mnogo radoznalosti, prihvatile smo poziv koji nas je odveo u Holandiju. Tada nismo ni slutile da ćemo se vratiti s koferima punim uspomena, srcima punim zahvalnosti i pričama koje ćemo, sigurne smo, prepričavati još dugo. Kažu da se sličan sličnom raduje, a mi smo se u to uvjerile na najljepši mogući način. Ovo putovanje nije nam donijelo samo nova mjesta i prizore, nego i ljude koji su nam, iako do tada potpuni stranci, vrlo brzo postali bliski. Nekada je dovoljno nekoliko zajedničkih razgovora, iskren osmijeh i malo ludih situacija da shvatiš kako se neka prijateljstva ne mjere godinama, nego osjećajem da nekoga poznaješ mnogo duže nego što je to zaista slučaj. Naravno, nije sve uvijek bilo jednostavno. Bilo je snalaženja, improvizacije, smijeha u trenucima kada nismo znale šta radimo i situacija koje su tada djelovale pomalo haotično, a danas su među najdražim uspomenama. Upravo su nas takvi trenuci podsjetili da izlazak iz zone komfora često znači i ulazak u zonu najljepših iskustava. Posebno mjesto u našem srcu zauzimaju djeca. Nevjerovatno je koliko se iskrena povezanost može izgraditi za tako kratko vrijeme. Njihova energija, zagrljaji, pitanja, smijeh i način na koji su nas prihvatili učinili su da svaki dan bude poseban. A možda još više govori činjenica da smo ih spominjale i onda kada nisu bile s nama, na putu, tokom izleta, uz kafu ili večeru. Toliko su prirodno postali dio naših dana da nam je bilo sasvim normalno reći “Baš bi ovo njima bilo zanimljivo.” To je vjerovatno najljepši dokaz koliko su nam prirasli srcu. Kroz sve to upoznavale smo i Holandiju, ne samo njene gradove, kanale, bicikle i beskrajne ravnice, nego i način života, kulturu, svakodnevne navike i onu posebnu opuštenost koja se osjeti na svakom koraku. Svaki izlet bio je nova priča, svaka šetnja nova prilika da se izgubimo, pa pronađemo, da otkrijemo nešto neočekivano ili da se nasmijemo vlastitoj nespretnosti. Na kraju shvatiš da putovanja nisu zbir fotografija koje ostanu negdje zabilježene, podijeljene. Ona su ljudi koje upoznaš, zagrljaji koje poneseš sa sobom, razgovori koje ne zaboravljaš i osjećaj da si se kući vratio barem malo drugačiji nego što si bio kada si krenuo. Holandija nam nije bila samo destinacija. Bila je podsjetnik da najljepše stvari često počnu jednim spontanim “Da”. Donijela nam je prijateljstva, iskustva, mnogo smijeha, poneku potpuno neočekivanu avanturu i bezbroj malih trenutaka koji će nam zauvijek ostati među najdražim uspomenama. Ako bismo ovo putovanje morale opisati jednom rečenicom, onda bi to bila ova: Ponekad je dovoljno imati malo hrabrosti da zakoračiš u nepoznato, jer upravo tamo često pronađeš djelić sebe za koji nisi ni znao da ti nedostaje.
