Rubrika aktivnih mladih prostor je kroz koji svaki mjesec predstavljamo najvrednije stipendiste naše Fondacije. To su oni koji iz dana u dan nastoje svoje vrijeme i energiju uložiti u više ciljeve te na taj način poboljšati sebe, ali i svoje društvo. Onako kako je RAM (radna memorija) dio računara bez kojeg se njegov rad ne može ni zamisliti, tako su naši stipendisti, koji, pored volonterskog aktivizma u sklopu Fondacije, izuzetno marljivo rade i u svojim lokalnim zajednicama i time na najbolji mogući način predstavljaju Fondaciju Hastor i njenu misiju, dio bez kojeg naš rad zasigurno ne bi bio isti. RAM je rubrika posvećena onima koji svakodnevno aktivno rade na tome da poboljšaju svoje društvo i unaprijede sebe, stoga nam je zadovoljstvo svakog mjeseca govoriti o nekome od njih, a ovoga puta ta čast pripala je Elviri Softić. Elvira je studentica četvrte godine Odsjeka za njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zenici. U Fondaciji Hastor je od školske 2018/2019. godine i to je jedna zanimljiva priča koju želimo podijeliti. Naime, po preporuci njene razrednice, aplicirala je za stipendiju, ali u bratovo ime jer je tada već bila korisnica druge stipendije. S obzirom na to da je Elvirin brat završavao trogodišnju srednju školu, uvjeti za nastavak stipendiranja su okončani, međutim, veza s Fondacijom ne prestaje jer i Elvira odlučuje aplicirati za stipendiju nakon čega dobija poziv iz Fondacije koja je prepoznala njene kvalitete i uspjehe. Dobila je priliku da pristupi Fondaciji te je to s radošću učinila jer je, kako kaže, bila oduševljena činjenicom da će osim stipendije steći i mogućnost da volontira i proširuje svoja znanja i vještine.

Iako su najljepši momenti kada se znanje i iskustva razmjenjuju, organizirati volonterski sastanak je poprilično izazovan postupak, no stipendisti Fondacije vole izazove jer iz njih izlaze jači i bolji, pa je to motivacija za našu Elviru:

Sam početak našeg volonterskog angažmana je zanimljiv i pun lijepih iskustava. Na početku školske godine potrebno je pronaći adekvatno mjesto za održavanje volonterskih sastanaka, što nam je pružilo snagu i mogućnost snalaženja i što će nam zasigurno koristiti u budućnosti. Kreiranje plana i programa je također jedna od korisnih stvari, pogotovo za moju buduću profesiju. Volim reći kako sam kroz volontiranje stekla praksu za moj posao iz snova.

Budući da nam je pandemija korona virusa ostavila samo online druženja, svi timovi u Fondaciji, a naročito oni koji volontiraju s djecom, imali su poseban izazov. Možemo reći da je kreativnost ovdje uspjela izaći na vidjelo u svakom od nas i pomoći nam u obavljanju zadataka. Online volontiranje je pružilo najmlađim stipendistima edukativan sadržaj, a volontiranje u zajednici, kako Elvira kaže, omogućilo je njoj i njenim kolegama da promijene perspektivu gledanja na život.

Za sebe kažu da ne pomažu nego da zajedno sudjeluju u aktivnostima koje svima donose sreću. Druženje sa starijima, čišćenje dvorišta i mnoge druge aktivnosti čine da se osjećaju ispunjeno i korisno. Na ovaj način osiguravamo i vlastitu sreću i zadovoljstvo, ali i dajemo doprinos u napretku zajednice. Najljepši je osjećaj zaraziti se volontiranjem – to je jedini virus i zaraza koja izaziva prijatan osjećaj. Elvira je to osjetila prvo kroz volonterske aktivnosti u Fondaciji, a zatim i u Domu za nezbrinutu djecu.

S vremenom sam naučila koliko mi je malo potrebno da budem zadovoljna onim što radim – izmamljen osmijeh na ta mala dječija lica dok igramo razne edukativne igre, njihovi užurbani koraci nama uz zagrljaj i u ruci neki crtež u znak zahvalnosti. Neopisivo lijep osjećaj ispunjenosti i sreće. Suze radosnice u takvim trenucima su jedini opis tog mira i zadovoljstva pruženog od strane mališana. Nažalost, zbog virusa je sve to jako kratko trajalo.

Fondacija je tu da bi nam olakšala, ali i da bi iz nas izvukla ono najbolje što možemo pružiti. Stipendisti imaju priliku da kroz volonterske timove rastu i izrastaju, a Elvira je dobila priliku volontirati i u prevodilačkom timu. Zadaci ovog tima tiču se, kako mu i sam naziv kaže, prevođenja materijala i tekstova koji se objavljuju i na drugim jezicima. Ovaj tim omogućava da se angažman, trud i zalaganje Fondacije vidi i izvan granica naše domovine. Kako spomenusmo, volontiranje je pravi virus. Inspirisana voljom i željom za učestvovanjem u raznim aktivnostima koju je u njoj pobudila Fondacija, Elvira svoje volontiranje nastavlja i u nekim drugim sektorima. Tako je, naprimjer, učestvovala u pripremi mališana vrtića „Abakus” za njihov „Festival za ekologiju i mir”. Ističe da je vidjeti uzbuđenost i razigranost tih malih nožica i ručica bilo dovoljno da se osjeti toplina oko srca. Zajedno s njihovim tetama oblačili su ih i pripremali za predstavu koju su pred velikim brojem ljudi iznijeli s puno ljubavi, treme, ali i zadovoljstva. Nakon toga učestvovala je i u organizaciji 9. međunarodnog naučno-stručnog skupa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici pod nazivom „Nauka i savremenost” na kojem su prisustvovali i izlagali svoje radove mnogi profesori i naučnici širom svijeta. Elvira je i članica debatnog kluba „Demosten“ pri Filozofskom fakultetu u Zenici. Kako navodi, tu je vidjela priliku da usavrši svoje komunikacijske vještine te je zajedno s kolegama Elmom i Benjaminom osvojila prvo mjesto na debatnom takmičenju koje je organizovala ELSA (The European Law Student’s Association). Elvirin projekt na koji smo svi jako ponosni i u kojeg je uloženo mnogo truda i vremena jeste udžbenik njemačkog jezika. Zajedno s kolegama s godine, asistenticom i profesoricom Elvira je autorica udžbenika na njemačkom jeziku koji je pisan za srednje škole medicinske struke u Zenici. Udžbenik je promovisan na Filozofskom fakultetu u Zenici, a ima za cilj olakšati učenicima i studentima u obrazovanju. Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. Svjedočiti vlastitom, ali i uspjehu drugih ljudi budi najljepše emocije, pa tako nam Elvira poručuje:

Ono što mene čini sretnom je želja za učestvovanjem u aktivnostima za osmijeh drugih, a to sam spoznala zahvaljujući Fondaciji Hastor. To je zaista jedna brojem neiskaziva i riječima neopisiva vrijednost, koju je čast imati i za koju sam Fondaciji izrazito zahvalna. „Od svih ruševina na svijetu, sigurno je najžalosnije promatrati ruševinu čovjeka.” – izreka je francuskog pjesnika Théophile Gautiera. Ne dozvolite sebi da budete ta ruševina. Izgradite sebe i ne tapkajte u mjestu. Činite dobre stvari da bi se i vi osjećali još bolje. I nikad ne zaboravite da imate punu podršku, ljubav i vjetar u leđa od naše velike porodice – Fondacije Hastor.

Aktivni mladi ljudi su nada za bolje društvo, a mi se nadamo da će i ova priča nekima biti podstrek da kroz aktivizam doprinosu pozitivnim promjenama.

Pripremila: Fatima Gazić