Tim Fondacije Hastor čine ambiciozni, odgovorni i uspješni mladi ljudi koji svojim volonterizmom doprinose njenom radu. Upravo takve vrijednosti krase i našu Alminu Šabanović, studenticu druge godine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnosti naroda BiH, koja je ovog mjeseca zasluženo dobila titulu stipendistice mjeseca.

Po završetku Gazi Husrev-begove medrese, podstaknuta ljubavlju prema jeziku i književnosti, akademsko obrazovanje nastavlja na polju o kojem je odmalena maštala i sanjarila. Budući poziv nastavnice birala je isključivo iz ljubavi prema onome što trenutno studira, a čime se kroz brojne vannastavne aktivnosti i sekcije zanimala još od osnovne škole. Već tada je, pišući kratke pjesme, bila dio recitatorske sekcije te je kroz književne večeri i slične programe počela polahko isplovljavati u široki svijet književnosti i jezika kojim sada puno sigurnije i smjelije plovi. Njena plovidba nastavila se i u srednjoj školi kroz članstvo u redakciji školskog lista „Zemzem“, u kojem je objavljivala i vlastitu poeziju te kroz ulogu zamjenice urednice školske radijske emisije „Moja medresa“ na Radiju BIR. Osim toga, redovno je učestvovala na brojnim literarnim takmičenjima koja su je, kako kaže, uvijek, bez obzira na rezultat, podsjećala na to koliko je važno bilo šta na ovome svijetu raditi s ljubavlju i pažnjom. U tom periodu izdat je i „Zbornik proznih i poetskih radova sarajevskih srednjoškolaca“ u izdanju Matice hrvatske u Sarajevu, gdje su objavljene i pojedine Alminine pjesme, što je i njihova prva ozbiljnija publikacija. Kraj njenog srednjoškolskog obrazovanja obilježilo je učešće u projektu „Moje mjesto u EU“ u okviru kojeg je objavljen i konkurs za najbolji literarni rad na kojem osvaja prvo mjesto. Almina posebno izdvaja ovaj projekat, jer joj je na samom kraju jednog poglavlja otvorio drugo, sasvim novo i drugačije, ali ju je naučio i jednu važnu lekciju – koliko god poneka mora bila nepoznata, nemirna i duboka, treba isploviti iz mirne luke i sukobiti se s njima. Nedavno je u BZK „Preporod“ napravila i prve korake u svojoj struci te je jedan određeni period radila svojevrsnu praksu kao lektorica jednog kataloga literarnih i likovnih radova te korektorica jedne kraće drame.

Stipendistica je Fondacije Hastor već punih deset godina:

S obzirom na činjenicu da sam stipendistica Fondacije Hastor postala vrlo rano, mogu slobodno kazati da sam uz nju odrastala i odrastam još uvijek. Česta metafora za Fondaciju je da je to porodica koja okuplja, ujedinjuje, podržava i unapređuje mlade ljude – iz ličnog iskustva mogu kazati da to uistinu jeste tako. Bila je tu skoro kroz čitavo moje odrastanje i obrazovanje i pratila me poput sjene, ne dozvoljavajući da zbog bilo čega odustanem od svojih snova.

Kao stipendistica Fondacije Hastor naučila sam šta to uopšte znači volontirati, šta znači biti od koristi svojoj zajednici i društvu, šta znači pomagati i svakodnevno biti na usluzi onima koji trebaju našu pomoć. Još sam kao dijete od svojih mentora usvajala koliko je bitno da razumijemo važnost volontiranja za nas same, ali i za našu okolinu te sam kasnije i sama kao mentor te ideale i znanja prenosila na drugu djecu.

Alminu poznajemo kao vrijednu mladu osobu na koju se možemo uvijek osloniti o čemu svjedoči i njena posvećenost u redakciji Fondacije Hastor, stoga nam ne preostaje ništa drugo već da joj se iskreno i od srca zahvalimo na tome. Za Fondaciju, Almina je dodala:

Vodite se onim da „svako treba da se drži svoje staze i da ne skreće na tuđu…“ (Meša Selimović), nađite svoju stazu i hodite njome hrabro i samouvjereno, samo ćete na njoj znati čitati putokaze i birati prave smjerove. Slijedite svoje snove i dozvolite im da budu veliki, ne zaboravite da ste samo vi ti koji crtaju svoje i njihove granice. Kad prepoznate more u kojem bi moglo biti njihovo ostvarenje, nemojte se bojati talasa i oluja nego im krenite u susret – samo se tako postaje dobar mornar.

Nejla Komar