Vrijeme pandemije pored zdravstvenih pred čitav svijet donosi i mnogobrojne druge probleme i izazove. Obrazovanje, posao, komunikacija, druženje, sastanci, transakcije, sve je skoro preko noći silom prilika prebačeno u online način rada koji je već do sada zapravo postao čitav jedan zaseban svijet. Ovakav način rada i komunikacije s ljudima je izazovan naročito za mlade ljude, srednjoškolce i studente kojima je u tom periodu interakcija uživo s ostalim vršnjacima od ključne važnosti za njihov socijalni, komunikacijski pa i intelektualni razvoj. Ostanak kući duži vremenski period može znatno utjecati na volju za radom i produktivnost u radu, stoga je veoma bitno iskoristiti prednosti online svijeta te svakodnevno učiti i istraživati nove stvari kao i stavljati nove izazove pred sebe.

Ovim primjerom se vodila i stipendistica Dženana Duvnjak, srednjoškolka iz Gornjeg Vakufa. Učenica je trećeg razreda na smjeru Medicinska sestra/tehničar u Mješovitoj srednjoj školi Bugojno, i aktivno je učestvovala na projektu „Model International Criminal Court-Western Balkans“, koji se održao online i trajao 7 dana.

Iskreno, prvobitno nisam bila toliko optimistična prema projektu pogledavši agendu, budući da su sesije počinjale svaki dan u 9, a završavale oko 15 sati. Međutim, već prvi dan se to preokrenulo. Organizacija projekta je zaista bila za svaku pohvalu, a sadržaj je bio i više nego zanimljiv, toliko da nam se svaki dan činilo kao da nam fali još vremena. Grupe koje su nam bile dodijeljene su se veoma dobro uklopile s našim karakterima. Svaku grupu je činio jedan učesnik iz Bosne i Hercegovine, jedan iz Hrvatske i jedan iz Srbije. Moja grupa je bila na slučaju odbrane Dražena Erdemovića. Upoznala sam puno dragih ljudi, a posebno dobar odnos sam ostvarila s djevojkama iz grupe.

Kaže kako ju je empatija, komunikativnost i sličnost svih učesnika i mentora zaista fascinirala. Smatra da je vjerovatno razlog što su svi oni naučili gledati potrebe, a ne nedostatke jedni drugih. Raduje se druženju projektnih grupa na jesen u Beogradu, naravno, ukoliko to epidemiološka situacija bude dozvoljavala.

Trud i rad čak i u online okruženju se isplatio, s obzirom na to da je ekipa iz Dženanine škole, u kojoj je i sama bila član, osvojila prvo i treće mjesto na takmičenju „Kako vakcine zaista djeluju“ u sklopu projekta „Zdravlje i vakcinacija“ koji organizira BoHeMSA – Udruženje studenata medicine u BiH. Prva dva dana su trajale edukacije, gdje se bodovalo prijašnje znanje učesnika, kao i aktivnosti, nakon čega je slijedilo 6 dana za učenje prije samog takmičenja. Bodovi su se sabirali prema timovima u kojima su učesnici bili.

 Nisam mogla sasvim razumjeti zašto se sabiraju bodovi prema timovim, kad je timski rad bio u određenoj mjeri onemogućen. Preko laptopa smo bili na aplikaciji „Zoom“ s upaljenim mikrofonima i kamerama, a preko telefona smo birali odgovore na aplikaciji Kahoot. U jednoj „sobi“ je bilo najmanje 3 tima sa po 3 člana, što znači da je timski rad tu bio izgubljen zbog nemogućnosti dogovora članova jednog tima bez da drugi timovi to čuju ili vide. Bilo je onemogućeno i brzo odgovaranje na pitanja s obzirom na to da je maksimalno vrijeme po pitanju 20 sekundi. Bez obzira na to, drago mi je što sam imala priliku biti dio te lijepe priče, naučiti dosta novoga o imunizaciji i vakcinaciji, pogotovo u ovom COVID-vremenu i, kao i uvijek, upoznati nove ljude te aktivno koristiti online način života.

Pored ostalih vannastavnih aktivnosti, Dženana je i koordinator za Bosnu i Hercegovinu u projektu „Domovino, pamti stope“, koji je dobio NQL – Nacionalnu oznaku kvalitete. Njen rad na temu „Idućih 25 godina u BiH“ je visoko ocijenjen na umjetničkom konkursu Ujedinjenih nacija s čijim timom se u skorijem periodu treba i okupiti čemu se veoma raduje. Kaže da joj je veoma drago što se poboljšala epidemiološka situacija u državi, naročito zbog radionica, kampova i druženja s Forumom ZFD čija je mirovna aktivistkinja već 3 godine. Iako ne voli planirati budućnost, već je uglavnom fokusirana na poboljšanje sadašnjosti, jedan od ciljeva u daljem obrazovanju je svakako medicinski fakultet.

Zna se da okolina djeluje na dijete koje raste u njoj. Ja sam zahvalna što su moju okolinu činili i još uvijek čine ljudi koji pripadaju i imaju vezu sa Fondacijom Hastor. Prije svega zahvalna sam na pojedinim ljudima koje nikad ne bih upoznala bez volontiranja. Ne bih čula pojedine riječi niti osjetila pojedine poglede. Može se opisati jednostavno svime što stane u jednu jedinu riječ – „radost“.

Našoj Dženani čestitamo na osvojenim priznanjima te joj želimo puno uspjeha u daljem školovanju s porukom da se nastavi truditi i raditi kao i do sad, bez obzira na to da li je riječ o online ili načinu rada uživo.

Alek Isaković